BiH jedina ima sporazum, ali nema novaca za deportaciju migranata u Pakistan

Bosna i Hercegovina (BiH) je napravila prvi korak u realizaciji sporazuma o readmisiji s Pakistanom.

Prva dva Pakistanaca su deportirana prije tri dana u matičnu državu. Njihov identitet su vlasti u Islamabadu potvrdile i potom dale pristanak za deportaciju.

U BiH trenutno boravi zvanično nešto više od 1.700 migranata, od čega je oko 250 Pakistanaca.

Među njima je i 26-godišnji Musa. U BiH je došao prije dvije godine. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je već 11 puta pokušao da pređe granicu između BiH i Hrvatske, na zapadu Bosne i Hercegovine.

O sporazumu između Bosne i Hercegovine i Pakistana ne zna ništa.

Ovaj Pakistanac dodaje da se ne želi vraćati u svoju zemlju, jer je do Bosne i Hercegovine prešao šest granica i oko 6.000 kilometara.

“To bi bila ludost. Za sporazum (o deportaciji između BiH i Pakistana) nisam čuo i ne znam ništa o tome. Samo želim doći u Italiju”, kaže on.

On ne boravi, kako kaže u prihvatnom centru, za razliku od brojnih svojih sunarodnjaka koji su smješteni u nekoliko centara u BiH.

Dugotrajan proces

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja Zapadnog Balkana koja ima sporazum o readmisiji s Pakistanom. Islamabad je 2015. godine suspendirao sporazum o readmisiji s Evropskom unijom, potpisan pet godina ranije.

Sporazum s BiH je potpisan početkom novembra 2020., deset godina nakon inicijalnih razgovora.

Sporazum o readmisiji između BiH i Pakistana je stupio na snagu 23. jula 2021. godine.

Trenutno BiH u budžetu nema predviđen novac za deportaciju, a procedura može trajati mjesecima.

Let u nedjelju, 31. jula iz Sarajeva za Islamabad je išao preko Istanbula, a u operaciju su morale biti uključene i turske vlasti.

Saša Kecman je ispred Ministarstva sigurnosti BiH ispratio avion s Međunarodnog aerodroma Sarajevo.

“Kolega Mirsad Buzar i ja, koji smo ispratili avion iz Sarajeva, cijelu noć nismo spavali. Čekali smo da nam jave da su prošli Istanbul i sletjeli u Islamabad, da ih je neko tamo prihvatio i da je sve prošlo uredu. Onda su se naši ljudi morali vratiti nazad za Sarajevo”, kazao je Kecman.

“Sjećate se koliko je bilo priča da to neće nikad zaživjeti? Riječ je o dvije osobe. Možda je to, da tako kažemo, simbolično, ali to je otvorilo mukotrpan proces koji je trajao godinu i po dana, a koji nije nimalo jednostavan. Suština je da pokažemo da sistem funkcioniše te da i građani BiH to osjete”, kazao je Kecman za Radio Slobodna Evropa.

Šta je prethodilo potpisivanju sporazuma?

Sporazum o readmisiji su morale ratificirati obje države. U Pakistanu je sporazum potpisao predsjednik Arif Alvi.

U slučaju BiH sporazum je prvo moralo, nakon dogovora s pakistanskom stranom, formalno predložiti Ministarstvo sigurnosti BiH. Potom ga je moralo usvojiti Vijeće ministara BiH, kao državna vlada.

Nakon toga, Sporazum je Vijeće ministara poslalo u Predsjedništvo BiH, a ono u Parlamentarnu skupštinu BiH gdje su suglasnost dala oba doma - Zastupnički i Dom naroda.

Nakon date suglasnosti, ponovo je vraćen u Predsjedništvo BiH gdje su ga morala potpisati sva tri člana.

Sporazum su potpisali ovlašteni ministar sigurnosti BiH i pakistanski ministar policije.

Koja je procedura deportacije?

Prema sporazumu, proces deportacije počinje utvrđivanjem nečijeg stvarnog identiteta.

“Osoba nema nikakva dokumenta. Kaže nam da se zove Muhamed Ali i da dolazi iz Afganistana, Pakistana ili bilo koje zemlje za koju on tvrdi da iz nje dolazi. Mi ga tako uvodimo u naš sistem. Uzimamo mu biometrijske podatke (otisak prstiju) i fotografiju. U posljednjih četiri-pet godina registrirali smo više od 95.000 migranata”, kaže Kecman.

Pakistan mora potvrditi da se radi o njihovom državljaninu, izdati potvrdu da prihvata svog državljanina i tek onda se kreće u realizaciju povratka.

Vlasti BiH preko Ambasade Pakistana u Sarajevu upućuju zahtjev Islamabadu za provjeru identiteta na što se čeka i do 90 dana. Do sad su vlasti BiH uputile na stotine takvih zahtjeva, a trebalo je proći vrijeme dok je Pakistan uopće htio pristati na to, kaže Kecman, pri tome naglasivši kako je sadašnji pakistanski ambasador “izuzetno spreman na saradnju”.

Cilj BiH vlasti je ubrzati ovaj proces. Nedavno su u BiH boravili i predstavnici NADRA-e (National Database and Registration Authority), pakistanske agencije koja radi vodi baze podataka i izdaje lične dokumente kao i Agencija za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH.

“NADRA može omogućiti da ovaj sporazum digitalizujemo i unaprijedimo, da bismo mogli brže da identifikujemo osobe i tako dobijemo putne isprave za njih, da bismo ih po sporazumu o readmisiji mogli poslati nazad u Pakistan”, rekao je Kecman za RSE.

Nedostatak sredstava

Jedan od problema je što sredstva za deportaciju mora osigurati Služba za poslove sa strancima, kao jedna od sedam agencija koje djeluju unutar Ministarstva sigurnosti BiH.

BiH je 30. juna, nakon mjeseci kašnjenja, dobila budžet za 2022. godinu.

Budžet Službe za poslove sa strancima za ovu godinu iznosi oko 10,6 miliona maraka (5,4 miliona eura). Od toga je za tekuće izdatke (plaće zaposlenih, struja, telefon, gorivo i slično) predviđeno 10,3 miliona maraka (blizu 5,3 miliona eura).

Za brojniji povratak bi vlasti BiH morale unajmiti charter let, međutim u budžetu ta sredstva nisu predviđena.

“Ta udaljenja koštaju. Nakon što država potvrdi njihov identitet, oni prvo borave u imigracionom centru. Moramo naći avion i kupiti im karte. Moramo se dogovoriti s avioprevoznikom, budući da je riječ o komercijalnom letu. Pilot ima pravo reći da ne želi voziti. To je prisilno udaljenje i zato i imamo toliko policijskih službenika u pratnji”, naglasio je Kecman.

Što se tiče usmjerenja migrantske rute i koliko bi sporazum s Pakistanom za državljane te zemlje mogao učiniti BiH manje “atraktivnom” rutom prema Zapadnoj Evropi, Kecman smatra da nijedna zemlja to neće uspjeti.

Podsjeća da Mađarska prethodnih sedmica gradi nove žičane ograde i zapošljava stotine novih graničnih policajaca, ali i da ni strože mjere, osporavane od nekih međunarodnih organizacija za ljudska prava, nisu to uspjele.

“Mi možemo upravljati migracijama i staviti ih pod kontrolu, da se naši građani ne osjećaju 'uzurpirano', da mogu slobodno hodati. Imamo smještajne kapacitete. Mi ih ne možemo hapsiti. Oni mogu slobodno hodati, a Unsko-sanski kanton (sjeverozapadna Bosna na granici s Hrvatskom) je migrantima logičan smjer”, naglasio je Kecman.

Još jedna od mogućnosti je dobrovoljno vraćanje, kad osoba sama pristane da se vrati u svoju zemlju i on se odvija preko Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Povratak se organizira preko Službe za poslove sa strancima BiH, a sredstva za povratak osiguravaju međunarodni donatori. Neki dobiju i sredstva za “novi početak” u svojoj zemlji.

Prema posljednjim podacima, od početka 2018. do jula 2022. godine, iz BiH kroz “potpomognuti dobrovoljni povratak u zemlju porijekla” vraćeno je 1.288 osoba.

U prvih sedam mjeseci ove godine dobrovoljno su vraćene 92 osobe.

Što se tiče njihove nacionalnosti, posljednji zvaničan podatak je iz 2020. godine kad su se u Pakistan dobrovoljno vratila 102 njihova državljana.

U sedam mjeseci ušlo 9.766 migranata

BiH se nalazi na “balkanskoj ruti” u lancu zemalja prema Zapadnoj Evropi preko kojih se odvija krijumčarenje osoba, opojnih droga, vozila i drugih vidova organiziranog kriminala.

Prema zvaničnim podacima Ministarstva sigurnosti BiH, samo u julu je u BiH ušlo 2.099, mjesec ranije 2.214, u maju 1.972, a u aprilu 1.567 migranata.

Ukupno je u prvih sedam mjeseci 2022. u BiH registrirano 9.766 migranata.

Prema posljednjim podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Ministarstva sigurnosti BiH krajem jula ove godine, 1.735 migranata boravilo je u četiri organizirana prihvatna centra.

U centrima Borići i Lipa u sjeverozapadnoj Bosni u blizini granice s Hrvatskom boravilo je njih 394, a u centrima Blažuj i Ušivak kod Sarajeva 1.341 migrant.

Među njima je najviše samaca muškaraca (73 posto), odraslih s porodicama je oko devet posto kao i malodobnika bez pratnje, sedam posto su djeca koja su u pratnji roditelja, a dva posto su žene samci.

Najviše ih je iz Afganistana (32 posto), zatim Bangladeša (15 posto) potom Pakistana (14 posto) te istočnoafričke zemlje Burundija (12 posto) i Irana (osam posto).

Međutim, njihov stvarni broj je mnogo veći, budući da, kao i Musa iz Pakistana s početka priče, ne žele boraviti u organiziranim prihvatnim centrima.

Izvan prihvatnih centara su, prema zvaničnim podacima Ministarstva sigurnosti BiH, najbrojniji Afganistanci (35 posto), slijede ih Kubanci (23 posto) te Pakistanci (20 posto).

Ove godine je opao broj migranata iz Iraka i Sirije u BiH u odnosu na prethodne godine, dok se povećao broj migranata koji su došli s Kube, koristeći mogućnost bezviznog režima te zemlje sa Srbijom.

BiH pokušava potpisati sporazum o readmisiji s više zemalja.

Bangladeš je odbio sporazum kakav BiH ima s Pakistanom, ali su voljni nekoliko puta godišnje doći u BiH i na licu mjesta identificirati svoje državljane i odmah im izdati putni dokument nakon čega bi bili udaljeni iz BiH. Proces je “otvoren” i s Marokom.