Uvjetna sloboda za ubojicu Reihl Kira, protivnika rata iz Osijeka
Zahtjev za uvjetnim otpustom čovjeka koji je pred 30 godina ubio šefa osječke policije Josipa Reihl Kira i dvojicu srpskih pregovarača je pravno utemeljen, kaže osječka aktivistica za ljudska prava i monitorica suđenja za ratne zločine Veselinka Kastratović.
Međutim, ostaje pitanje kako će to odjeknuti kod obitelji žrtava i u javnosti, jer priča o ratnim zločinima u Osijeku početkom devedesetih još nije završena.
"Osoba koja je na izdržavanju kazne nakon izdržanog određenog broja godina ima zakonsko pravo uložiti zahtjev da ga se pusti na uvjetni otpust i da ga u tom slučaju prati probacija. Pravnici bi rekli – to je pravno pokriveno. Ali postoji i druga vizura", kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) Kastratović.
Zločin i kazna
Naime, Županijski sud u Varaždinu riješio je da se Antunu Gudelju, koji je osuđen na 20 godina zatvora zbog bezobzirnog ubojstva iz osvete načelnika Policijske uprave osječko-baranjske Josipa Reihl Kira i dvojice predstavnika osječkih gradskih vlasti Milana Kneževića i Gorana Zobundžije i ranjavanje trećeg, Milana Tubića, odobri uvjetni otpust iz zatvora.
Gudelj je pucao na njih potaknut lažnom viješću da mu je u Tenji, otkuda su se ubijeni vraćali, od strane lokalnih Srba stradala obitelj. Nakon ubojstva odšetao je s mjesta zločina, a nakon brojnih peripetija 2008. godine osuđen je za ta ubojstva.
Zašto ne uvjetni otpust
Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu žalilo se na to rješenje, tvrdeći da osuđeniku nije smio biti odobren uvjetni otpust, jer ima za odslužiti još više od dvije godine dosuđenog zatvora, i da takvo skraćivanje kazne nije opravdano s obzirom na težinu i brojnost kaznenih djela zbog kojih je Gudelj osuđen. On je i dalje u kaznionica Lepoglava, gdje čeka da o žalbi odluči Visoki kazneni sud.
Veselinka Kastratović, međutim, upozorava da još nije zaključeno poglavlje o ratnim zločinima u Osijeku početkom devedesetih, jer od 2018. traje i tek je nedavno započelo
ponovljeno suđenje Branimiru Glavašu, i da ovaj slučaj treba smjestiti u taj širi kontekst.
"Žrtve i članovi njihovih obitelji još uvijek nisu dobili zadovoljštinu, ako su uopće te žrtve još nekome bitne. Kako će oni doživjeti jednu takvu situaciju u gradu u kojem ti zločini nisu ispitani? Kako će to doživjeti obitelji ljudi koje je ubio gospodin koji bi mogao izići na uvjetni otpust? Kako će to uopće odjeknuti ovdje kod nas u Osijeku", pita se naša sugovornica.
Spominjanje Glavaša
Spominjanje Glavaša nije beznačajno, zato što je Reihl Kirova udovica Jadranka na suđenju Gudelju u Zagrebu 2008. godine tražila da se istraže izjave pojedinih svjedoka koji su tvrdili da je ubojstvo njenog supruga bilo naručeno.
Naime, kako je Reihl Kir otvoreno osuđivao ekstremizam i ratno huškanje s obje strane, ona je kao nalogodavce ubojstva ranije u medijima spominjala istaknute nekadašnjih članove Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Branimira Glavaša, pokojnog Gojkog Šuška, i Vladimira Šeksa koji je i danas u toj sra .
Međutim, kada je Gudelju nakon izručenja iz Australije 2008. u Hrvatskoj započelo suđenje, istraga nije išla dalje u tom smjeru.
Zaborav Reihl Kira i Levara
Veselnika Kastratović kaže kako su Reihl Kir, kao i srodan takav primjer u Lici Milan Levar, koji je ubijen jer je želio otkriti počinitelje ratnih zločina 1991-92 "s hrvatske strane", već gotovo zaboravljeni u hrvatskoj javnosti.
„Sve se radi da se te osobe zaborave. Kada je bilo obilježavano 30 godina od njegove smrti, na njegovom grobu bilo nas je svega petnaest. Sve to govori kakav je odnos hrvatskog društva i hrvatskih političkih struktura prema Josipu Reihl Kiru i prema opciji koju je on tada zagovarao i zbog koje je u krajnjoj liniji i ubijen“, zaključuje naša sugovornica.
Reihl Kir je tih mjeseci 1991. godine bio dan i noć na terenu i smirivao tenzije.
U lipnju 1991. istupio je na sjednici Skupštine općine Osijek riječima: „Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti.“
Već se imao razloga bojati za vlastitu sigurnost. Na to je upozoravao svoje nadređene, te je tražio da bude premješten u Zagreb. To mu je tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac i odobrio.
Što se zbilo 1. srpnja 1991. godine?
Umjesto prema Zagrebu, 1. srpnja krenuo je prema Tenji, na pregovore s pobunjenim Srbima u selu. Na povratku, na kontrolnom punktu hrvatske policije u Tenji prema Osijeku, Josip Reihl-Kir je ubijen.
Počinitelj Antun Gudelj ispalio je 16 metaka iz kalašnjikova na automobil u kojem su uz Reihl Kira bili i potpredsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Osijek Goran Zobundžija, gradski vijećnik Milan Knežević, te jedini preživjeli, Mirko Tubić.
Dan nakon ubojstva, Josip Boljkovac, koji je Reihl-Kiru bio odobrio premještaj, smijenjen je s funkcije.
Gudelj je pobjegao iz Hrvatske, a 1994. je u odsutnosti osuđen, pa pomilovan.
Postupak je iznova pokrenut, Gudelj je izručen iz Australije i 2008. godine ponovno je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Vrhovni sud je 2009. godine potvrdio prvostupanjsku presudu.