Da li će Hrvatska zahtijevati od Crne Gore da povuče Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu?
Bilo je riječi o tome zašto zvanični Zagreb tvrdi da nije blokirao Crnu Goru iako nije dao saglasnost da Crna Gora otvori poglavlje o spoljnoj i bezbjednosnoj politici, da li je glavni razlog hrvatskog postupka Rezolucija o genocidu u Jasenovcu koji je Skupština Crne Gore usvojila juna ove godine i pored toga što je Hrvatska poručila da bi to moglo uticati na evropski put Crne Gore i da li je to urađeno pod pritiskom Beograda.
Razgovaralo se i tome zašto je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Madić, koji je zbog Rezolucije o genocidu u Jasenovcu proglašen nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, poslao poziv predsjedniku hrvatskog Sabora da posjeti Crnu Goru iako je znao da će njegov poziv biti odbijen, koja su još otvorena pitanja u odnosima Hrvatske i Crne Gore i zašto do sada nijedno nije riješeno, kao i o tome da li Hrvatska blokadom evropskog puta Crne Gore ide na ruku prosrpskim i proruskim snagama u Crnoj Gori koje su deklarativno za Evropsku uniju, a sve čine da Crna Gora ne postane članica Unije.
Omer Karabeg: Šesnaestog decembra na međuvladinoj konferenciji u Briselu Hrvatska nije dala saglasnost da Crna Gora zatvori poglavlje o spoljnoj i bezbjednosnoj politici i odbrani. Mediji su javili da je time Hrvatska blokirala Crnu Goru na njenom putu u Evropsku uniji, dok ministar spoljnih poslova Hrvatske Goran Grlić Radman tvrdi da se ne može govoriti o blokadi, da Hrvatska neće postavljati bilateralna pitanja kao uslov za evropski put Crne Gore, ali da su pitanje nestalih i pitanje odštete logorašima teme koje moraju brinuti sve u Evropskoj uniji. Kako vi gledate na potez Hrvatske, da li je to blokada?
Tvrtko Jakovina: To je vjerojatno ozbiljna poruka koja može biti smatrana i određenom blokadom iako mislim da bi prava blokada morala doći u onom trenutku kad bi to imalo stvarnoga upliva na završetak pristupnih pregovora Crne Gore. Ali nisam siguran da je to poruka koje je usuglašena sa ostalim evropskim zemljama i da će imati dugo trajanje. Ne vjerujem da će izdržati test narednih godina bez obzira kakvi gesti i dokumenti dolazili iz Crne Gore.
Daliborka Uljarević: Crna Gora je u 2024. napravila veliki iskorak kada je riječ o evropskim integracijama. U junu smo dobili IBAR - izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila za ključna poglavlja 23 i 24. Naglašavam dobili jer mislim da je to bio poklon Evropske unije Crnoj Gori. Hrvatska se nije tome protivila iako su mnoge države članice imale određenu skepsu, ali očigledno je postojala saglasnost da Crnoj Gori treba dati vjetar u leđa.
Što su nakon toga uradile retrogradne snage u Crnoj Gori? Inicirale su usvajanje Rezolucije o Jasenovcu uz punu svijest da će to pokvariti odnose sa Hrvatskom. Brojna su otvorena pitanja između Hrvatske i Crne Gore, ali mislim da u ovom slučaju Hrvatska ima argumente da brani svoju odluku da ne dopusti zatvaranje poglavlja koje sadrži niz elemenata koji se odnose na dobrosusjedsku saradnju.
Čini mi se da crnogorske vlasti posljednjih godina sistemski rade na tome da uruše dobrosusjedsku saradnju ne samo sa Hrvatskom, već i sa drugim državama u regionu. Dobijali smo protestne note i iz Bosne i Hercegovine. Predsjednik parlamenta i poslanici iz njegove grupacije vrlo često su nastupali sa uvrijedljivim odnosom prema Hrvatskoj.
Ministar odbrane je došao u sukob sa svojim hrvatskim kolegom oko vlasništva nad vojnim brodom Jadran. To je problem koji odavno traje i ne treba ga rješavati preko medija rezolutnim stavovima nego treba da sjednete za sto i razgovarate. A naš ministar je uoči susreta sa hrvatskim kolegom davao takve izjave da je hrvatski ministar odbrane otkazao sastanak uz obrazloženje da oni nemaju šta da pričaju kada on ima takve stavove.
Sporna rezolucija
Omer Karabeg: Da li je glavni razlog blokade to što je krajem juna ove godine Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i pored toga što je prije toga Hrvatska upozorila Crnu Goru da to može da bude smetnja na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji?
Tvrtko Jakovina: Bojim se da jeste iako bi Hrvatska u odnosima sa susjednim zemljama trebala polaziti od toga da nam je u interesu da te zemlje uđu u Evropsku uniju jer u mnogim stvarima imamo slične interese. Rezolucija o genocidu u Jasenovcu sigurno nije bila dobrodošla gesta. Meni je neobjašnjivo da je donijeta unatoč tome što je i sam inspirator mnogim od prosrpskih stranaka u Crnoj Gori rekao da srbijanska skupština nema ni volju, ni želju da takvu rezoluciju izglasa. Reklo bi se da je netko izabrao najlakši način da zapapri odnose između dvije zemlje.
Ta rezolucija nije ništa doprinijela za bolju brigu oko stradalih u genocidu u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Nije se dogodilo ništa osim što je netko u crnogorskom parlamentu rekao je - izglasaćemo je jer znamo da će im to zasmetati koja god da bude cijena. Što se tiče broda Jadran, bizarno je da je to postalo jedno od centralnih pitanja u odnosima između Podgorice i Zagreba. To djeluje bizarno i našim zapadnim prijateljima. Ne može jedan brod biti ultimativni problem između dvije susjedne zemlje koje imaju toliko drugih otvorenih pitanja. To je, čini mi se, nezrelost i jedne i druge strane.
Omer Karabeg: Zašto je Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju o Jasenovcu i pored upozorenja iz Hrvatske? Uostalom, ni Srbija nije usvojila takvu rezoluciju, a oni koji su je inicirali jako su bliski sa Beogradom.
Daliborka Uljarević: To su uradili oni ljudi iz skupštine i vlade koji imaju potrebu da stalno dokazuju svoju privrženost Srbiji. Interes Crne Gore nije njima primarni, već se okreću prema, da tako kažem, svom političkom šefu, a to je Aleksandar Vučić. On je, u to duboko vjerujem, pritisnuo taj taster jer mu je bilo nepojmljivo da Crna Gore može na putu ka Evropskoj uniji napraviti više koraka od Srbije.
Rezolucija o Jasenovcu je imala za cilj da ugrozi odnose sa Hrvatskom. Mislim da je to prepoznato i u Briselu, pa je Charles Michel, tadašnji predsjednik Evropskog savjeta, otkazao zvaničnu posjetu Crnoj Gori. Nisam sigurna da su taj gest razumjeli ili željeli da razumiju naši donosioci odluka.
Umjesto da nakon usvajanja rezolucije pokušaju da omekšaju odnose sa Zagrebom, višim zvaničnicima u Ministarstvu inostranih poslova bilo je, na primjer, zabranjeno da odu na prijem povodom hrvatskog Dana državnosti.
Inače, moj je utisak da Hrvatska ne želi da zaustavi Crnu Goru na putu evropskih integracija, ali hrvatske vlasti a i opozicija ne vjeruju crnogorskim vlastima. Odnos između dvije zemlje je toliko urušen da ne vjerujem da se u takvoj atmosferi mogu rješavati bilateralna pitanja.
'Eurofolirant'
Omer Karabeg: Kako gledate na poziv koji je početkom decembra predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić uputio predsjedniku Hrvatskog sabora Goranu Jandrokoviću da zajedno sa saborskom delegacijom posjeti Crnu Goru? A Mandić je, kao jedan od inicijatora Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, proglašen personom non grata u Hrvatskoj.
Tvrtko Jakovina: Njegov poziv mi je djelovao prilično cinično. Došao je u trenutku kada nije bila nikakva mogućnost da bude prihvaćen. Nije bio riješen nijedan od razloga zbog koji su trojica crnogorskih političara proglašeni personama non grata. Ali sve skupa to je djelovalo diletantski, pogotovo zato što nije bilo nikakve sofisticiranosti - tako da su i jedna i druga strana sebe dovele u situaciju da reagiraju onako kako je bilo najavljeno. To je onaj tko de facto vodi Crnu Goru, a to je Andrija Mandić, sigurno mogao znati.
Daliborka Uljarević: Mandić je u posljednje vrijeme nerijetko inicirao poteze za koje je znao da će biti snažna provokacija. Mislim da je time htio da isproba sopstvene granice, a i da pokaže svom biračkom tijelu da jer spreman da se suoči sa onima koji su njega proglasili nepoželjnim. On vrlo svjesno pokušava ignorisati činjenice koje su bjelodane. Zanimljivo da se predstavlja kao eurofil, mada je, rekla bih, eurofolirant.
Mandiću je cilj da bagateliše odnos sa Hrvatskom, pokušava da ga ismije što je besmisleno jer je taj odnos ozbiljno i dugotrajno urušen i njegovom obnavljanju treba pristupiti sa mnogo dobre volje s obje strane. Uvjerena sam, međutim, da se odnos prema Hrvatskoj neće promijeniti dok su u Crnoj Gori na vlasti ovi koji jesu.
Omer Karabeg: Čini se da Vlada Crne Gore sada na neki način nastoji da odobrovolji Hrvatsku, pa je nedavno proglasila dan žalosti zbog tragedije u osnovnoj školi u Zagrebu?
Tvrtko Jakovina: U to vrijeme sam se nalazio u Crnoj Gori i bio sam pomalo iznenađen tom važnom gestom. To je bio potez koji zapravo rezonira sa raspoloženjem u svim zemljama bivše Jugoslavije kad se dogode velike tragedije. Slično solidarnost bila je od Slovenije do Makedonijei povodom tragedije u Jablanici. To je zaista dobrodošla gesta, ali to nije politička poruka jer ima izvorište događajima koji su, gotovo bih rekao, apolitični.
Daliborka Uljarević: Ta odluka crnogorske vlade naišla je na značajnu podršku crnogorskih građana i građanki i to ohrabruje jer pokazuje da se mi kao građani ipak nismo posvađali u onoj mjeri u kojoj su to naši politički lideri.
Idelogija devedesetih
Omer Karabeg: Da li će Hrvatska kao glavni uslov da odustane od blokade tražiti da Skupština Crne Gore povuče Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu?
Tvrtko Jakovina: Meni bi teško bilo zamisliti da se Hrvatska na taj način postavi. Čini mi se da bi to još više zakompliciralo naše odnose sa Crnom Gorom u trenutku kad traje kampanja za predstojeće predsjedničke izbore u Hrvatskoj gdje jedan dio kandidata isključivo govori o prošlosti. Ponavljam, niti pitanje broda, niti pitanje prošlosti od prije 80 godina nisu naša osnovna pitanja.
Mi bismo se trebali koncentrirati na ono što su osnovna pitanja, a jedno o takvih je pitanje nestalih. To je pitanje vrlo aktualno i živo zbog boli onih koji još uvijek traže svoje nestale. Bilo bi bolje kad u Crnoj Gori ton politici ne bi davao Beograd preko Andrije Mandića, ali to je izbor i Srpske pravoslavne crkve i jednog dijela Crnogoraca. Bilo bi bolje i kada bi Hrvatska puno više poštivala evropske vrijednosti. Pitanje je samo imamo li političare s jedne i druge strane da to prepoznaju.
Omer Karabeg: Da li bi Skupština Crne Gore bila u stanju da povuče Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu ukoliko bi to bila glavna prepreka na putu Crne Gore u Evropsku uniju?
Daliborka Uljarević: Mislim da skupštinska većina, koja je to izglasala, ne bi to uradila jer se u mnogo navrata zakopala u tu svoju odluku. Inače, ako dođe do hrvatskih zahtijeva, mislim da se neće raditi samo o Rezoluciji o Jasenovcu. Mi smo imali niz revizionističkih poteza poslednjih godina. Jedan od takvih je da se bazen u Kotoru, gradu u kome živi dosta pripadnika hrvatske manjine, nazove po imenu poznatog vaterpoliste koji je devedesetih bio čuvar u logoru Morinj u kome su bili zarobljenici sa područja Dubrovnika. On je bio osumnjičen za ponašanje koje nije bilo u skladu sa humanitarnim pravom. Hrvatska je osudila tu odluku i to je takođe jedno od otvorenih pitanja.
Slučaj logora Morinj nikada nije do kraja procesuiran. Osuđena su samo četvorica ljudi nižeg ranga. Od te četvorice jedan nikada nije odslužio ni vrlo ograničenu kaznu, već se nalazi u Beogradu gdje ima razgranate poslove, a Crna Gora ne traži njegovo izručenje. Pomenula bih i slučaj u Pljevljima gdje Tivatska ulica preimenovana po imenu Branka Krvavca čovjeka koji je kao agresor poginuo na dubrovačkom ratištu.
U Crnoj Gori imamo ljude koji i danas baštine politiku i ideologiju koje su nas devedesetih godina povela u mrak. Oni nemaju nikakvu vrstu žaljenja što se to desilo. Čak i kada, recimo, kritikuju Mila Đukanovića koji je, uz sve kontroverze koje ga prate, bio jedan od najmarkantnijih lidera Crne Gore, mnogo mu više zamjeraju okretanje u pravcu Zapada, nego neke druge stvari.
Omer Karabeg: Čini se da su u vrijeme Mila Đukanovića, i pored svih otvorenih pitanja, odnosi sa Hrvatskom bili dobri.
Daliborka Uljarević: Tada je zauzet stav da se ti odnosi moraju graditi, a otvorena pitanja postepeno rješavati. Tada je Vesna Pusić, koja je u to vrijeme bila ministarka spoljnih poslova Hrvatske, inicirala poklanjanje kompletnog seta prevoda pravne tekovine Evropske unije. To je bila snažna i materijalna i simbolička i politička podrška Hrvatske u trenutku kada je Crna Gora otvorila pregovore sa Evropskom unijom.
Usluga
Omer Karabeg: Da li Hrvatska postavljenjem prepreka Crnoj Gori praktično čini uslugu prosrpskim i proruskim partijama u Crnoj Gori koje se samo formalno zalažu za ulazak u Evropsku uniju, a sve čine da Crna Gora ne postane članica Unije.
Tvrtko Jakovina: Ja mislim da da. U Crnoj Gori je stalno postojala trećina stanovništva koja je imala snažni antizapadni i proruski i prosrpski stav. Jesu li oni danas u vlasti? Ako jesu, onda sva potpora toj administraciji mora da vodi računa o tome da će se taj ogromni korpus teško pomiriti sa onim što bi Evropska unija željela. To je problem ne samo kada je riječ o odnosu Hrvatske prema Crnoj Gori. Baltičke zemlje i zemlje Istočne Evrope, koje imaju drukčiji tip straha od Rusa, nego što ga mi imamo, strahovaće od novoga Orbana ili od nove slabe ili meke točke koja će sa Rusima na drugačiji način pregovarati.
Crna Gora je dugo imala zreliji odnos prema prošlosti, nego mnoge druge zemlje na ovom prostoru. Problem je nastao kada je 2020. nova vlast počela raditi ono što se u Hrvatskoj događalo prije 15 ili 20 godina i što nije donijelo osobitu korist Hrvatskoj. Vukla je problematične poteze koji ne pomažu ničemu osim da produbljuju nesporazume sa susjedima.
Daliborka Uljarević: Teško je odgovoriti na vaše pitanje jer se može razgovarati i tome da li Hrvatska tom blokadom čini uslugu i proevropskim, građanskim snagama u Crnoj Gori koje govore da u strukturama vlasti nemamo ljude koji zaista žele da uđemo u Evropsku uniju. Vjerovatno i jedni i drugi imaju koristi od hrvatske blokade.
Hrvatska je imala argumentaciju da spriječi zatvaranje poglavlja o spoljnoj i bezbjednosnoj politici. Na tu argumentaciju smo ukazivali i mi iz civilnih struktura. Da li je ta njena argumentacija bila politički motivisana? Jeste, kao što su sve odluke država članica Evropske unije politički motivisane. Takva je bila i odluka u junu ove godine da se dramatično snize kriterijumi da bi se Crna Gora pogurala. U konačnici, meni se čini da je potez Hrvatske ipak korisniji za one koji se bore za istinsku, evropsku Crnu Goru, nego za one koji bi pod tim plaštom da ovdje prave Vučićev feud.
Na potezu je Crna Gora
Omer Karabeg: U zaključku, da li će Hrvatska i Crna Gora na kraju naći rješenje za otvorene probleme, pa će se otvoriti put Crnoj Gori u Evropsku uniju?
Tvrtko Jakovina: Duboko vjerujem da Hrvatska na kraju neće uraditi ono što je doživjela od Slovenije kada je Slovenija blokirala Hrvatsku iako treba biti oprezan je tada Slovenija i Hrvatska nisu imale niti pet posto otvorenih pitanja kakva su sada između Hrvatske i Crne Gore.
Ipak, nama je u interesu da Crna Gora uđe u Evropsku uniju jer bi Hrvatska, Slovenija i Crna Gora, kao susjedne zemlje koje su na Jadranu, mogle zajednički nastupati. Mi moramo znati tko su nam prijatelji i s kojim zemljama imamo iste ili slične interese. Zato bi bilo vrlo korisno kad bi postojali vrlo jasni i vidljivi gesti koji bi poboljšali atmosferu u odnosima između dvije zemlje. Ali ti potezi trebaju doći više iz Crne Gore, nego iz Hrvatske.
Omer Karabeg: Da li je sadašnja Vlada Crne Gore spremna da izađe u susret nekim zahtjevima Hrvatske? Premijer Spajić je ovih dana izjavio da je Crna Gora "u intenzivnoj komunikaciji sa Hrvatskom u konstruktivnom i prijateljskom tonu".
Daliborka Uljarević: Ne znam s kim je on u takvoj vrsti komunikacije jer se ne sjećam kad je posljednji put imao bilateralni sastanak sa nekim hrvatskim kolegom. Uostalom, naš premijer nije čovjek od riječi. On je vrlo spreman da se prilagođava onome što misli da mu u datom trenutku može donijeti poene.
Ne vjerujem da vlada ima bilo kakvu strategiju kako da unaprijedi odnose sa Hrvatskom. A još manje vjerujem da Spajić razumije značaj tog problema jer je spreman da prilično zanemari sve probleme koji dolaze iz političkog spektruma. Više se koncentriše na ekonomska pitanja, ali to možete da radite kada ste ministar finansija, kao što je on bio na početku svoje političke karijere, ali ne i kao premijer.