U Srbiji novinare tuku, a u Hrvatskoj ih tuže

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o slobodi medija u Srbiji i Hrvatskoj. Sagovornici su bili Željko Bodrožić, predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, i Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.

Bilo je reči o tome kakav je odnos vlasti prema medijima, koliko je medija pod kontrolom vlasti u Srbiji, a koliko u Hrvatskoj, kako su nezavisni novinari u Srbiji izloženi pritiscima, pretnjama i progonima, a u Hrvatskoj sudskim tužbama funkcionera i drugih moćnika koji nastoje da ih uplaše i ućutkaju, da li u Hrvatskoj postoji podela na režimske i nezavisne novinare kao što je to slučaj u Srbiji, kako tabloidi u Srbiji raspisuju poternice za onima koji kritikuju vlast i zašto toga nema u Hrvatskoj.

Razgovaralo se o tome koliko vremena na televiziji provodi predsednik Srbije Aleksandar Vučić, a koliko premijer Hrvatske Andrej Plenković, kakav je odnos medija u Hrvatskoj prema ultradesnici i fašističkoj ideologiji, a kakav u Srbiji, da li ratni zločinci gostuju na televizijama, koliko je javni televizijski servis dostupan opoziciji u Srbiji, a koliko u Hrvatskoj i zašto se ljudi zaposleni u medijima, koji u službi vlasti, ne mogu zvati novinarima.

Omer Karabeg: Kakav je u Srbiji odnos vlasti prema medijima?

Željko Bodrožić: U jednoj reči neprijateljski. Na ivici je da potpuno postane sličan onom iz devedesetih kada su neki novinari i likvidirani. Imamo neprestane napade na nezavisnu medijsku scenu. To se je u prvim godinama vlasti naprednjaka najpre ogledalo u finansijskim pritiscima da bi, kako je vreme odmicalo, nezavisni novinari sve više bili izloženi bezbednosnom riziku, Da ne govorimo o tome da im je potpuno onemogućen pristup javnom novcu jer na lokalnim, regionalnim i republičkim konkursima novac dobijaju režimski mediji. Zbog svega toga neki novinari su poklekli i postali deo ogromne propagandne mašinerije koja je u službi Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

TužibabeOmer Karabeg: Kakav je u Hrvatskoj odnos vlasti prema medijima?

Hrvoje Zovko: Situacija je neusporedivo bolja nego u Srbiji. To nam naravno nije neka utjeha. Ovdašnja vlast ima priličan utjecaj na situaciju u kojoj je medijski sektor u Hrvatskoj podosta devastiran. Hrvatska radiotelevizija je pod izravnom kontrolom vladajuće stranke mada se u nekim udarnim emisijama kao gosti pojavljuju i oporbeni zastupnici. Problem je premijer kao najmoćnija osoba u državi koji ima potrebu često docirati medijima i tumači im što su, a što nisu teme. Prema indexu medijskih sloboda Reportera bez granica iz prosinca 2025. Hrvatska je doživjela pad od 12 mjesta i praktički se je prvi put našla u kategoriji zemalja sa teškom medijskom situacijom.

Poseban problem su SNAPP tužbe koje su način zastrašivanja novinara, medija i pripadnika civilnih organizacija. Postoji nekoliko kategorija ljudi koji podižu te tužbe. Najčešći tužitelji su političari. To su serijski tužitelji. Pomenuo bih Milijana Brkića, bivšeg potpredsjednik HDZ-a i potpredsjednika Sabora, koji je u jednom momentu imao preko 30 tužbi protiv novinara i medija.

Prije šest, sedam godina u vrijeme ravnatelja Kazimira Bačića Hrvatska radiotelevizija podigla je 36 tužbi protiv vlastitih novinara, novinarskih udruženja i drugih medija sa odštetnim zahtjevima od preko 300.000 eura.

I Sveučilište u Zagrebu u vrijeme kada je rektor bio Damir Boras dizalo je tužbe protiv novinara i medija. Tu su i razni tajkuni, ali i suci i sutkinje. Naravno da ima sjajnih sudaca i sutkinja i sjajnih presuda u korist novinarske struke, ali postoje i suci koji su, da tako kažem, tužibabe.

Recimo, Ivan Marković, sudac Županijskog suda u Zadru, podigao je 26 tužbi protiv novinara i medija. Hrvatska je dvije godine zaredom imala neslavnu titulu šampiona u SLAPP tužbama na evropskoj razini. Jedne godine šampion je bila Hrvatska radiotelevizija, a druge Zvonko Vrban, predsjednik Županijskog suda u Osijeku koji je pored ostalog tužio i našeg istaknutog kolegu Dragu Hedla i redakciju Telegram. To su bili odštetni zahtjevi od po stotinu tisuća eura i više. Prema podacima Hrvatskog novinarskog društva mi u ovom trenutku imamo najmanje 696 tužbi od kojih je veliki broj SLAPP tužbi.

Cilj tih tužbi je iscrpljivanje, zastrašivanje i nametanje cenzure. A da ne govorimo kakav to ima stravičan efekt na medije na lokalnoj razini gdje jedna presuda može značiti ključ u bravu. Ali bez obzira na sve to, zahvaljujući hrabrim novinarkama i novinarima, u Hrvatskoj je veliki broj moćnika bio smijenjen i morao je otići s funkcije upravo zbog njihovih istraživačkih tekstova. Veliki broj ministara u zadnjih 10 godina u mandatu gospodina Plenkovića otišao je sa funkcije zbog pritiska javnosti nakon tekstova naših kolegica i kolega.

Poanta je u tome da političari uopće ne razumiju ulogu medija. Uloga medija je da izvještavaju u interesu javnosti, a ne da budu njihov servis. S druge strane, moram da kažem da Hrvatsko novinarsko društvo ima jako dobru suradnju s policijom. Policija u velikom broju slučajeva odradi svoj dio posla, a onda stvar zapne u bespućima pravosuđa. Ali prema nekim presudama to je počelo da se mijenja, ali sporo.

Pretorijanska gardaOmer Karabeg: Kako se u Srbiji policija i pravosuđe odnose prema napadima na novinare, a često ima i fizičkih napada?

Željko Bodrožić: U Srbiji novinari moraju da strepe od državnog aparata. Jer policija se poslednjih godina pretvorila u pretorijansku gardu i ne štiti ni građane, a ni novinare kada su napadnuti. Naprotiv, nakon pada nadstrešnice i pogibije 16 ljudi u Novom Sadu zabeleženo je mnogo policijskih napada na novinare. Očigledno postoji sinhronizacija između navijačkih grupa i huligana i policije kada su u pitanju napadi na studente, demonstrante i novinare.

A kada neki slučaj dođe na sud, onda nastaje problem sa tužilaštvom jer je u tužilaštvu kao i u policiji manji deo ljudi voljan da radi profesionalno. O tome govori činjenica da su od stotinu i nešto predmeta napada na novinare samo jedan ili dva imali sudski epilog. Mi nemamo zaštitu državnog aparata. Dobar deo profesionalnih novinara je na udaru moćne, zločeste vlasti. Ona je privatizovala policiju koja nas ne štiti od napada huligana koji su takođe pod upravom režima.

Omer Karabeg: Postoji li u Srbiji podela na režimske i nezavisne novinare? Kojih je više - onih koji su u službi režima ili onih koji rade po pravilima profesije?

Željko Bodrožić: Čini mi se da od kraja osamdesetih ta podela nikad nije prestajala. Neki ljudi koji su tada bili u službi govora mržnje, nacionalizma i rata i danas su ne samo prisutni na medijskoj sceni, nego su dobili i naslednike. I danas takozvani novinari služe Velikoj Srbiji i srpskom svetu. Rade u medijima koji otvoreno propagiraju Vučićev režim ili u ušminkanim medijima koji to ne rade otvoreno, ali su u službi iste propagande. Mislim da je odnos 95 prema 5 posto u korist medija koji su u službi režima.

Omer Karabeg: Čini mi se da oni imaju i svoje udruženje?

Željko Bodrožić: Osnovali neko svoje udruženje. Ono više postoji kao opsena, nemaju prostorije, ne rade ništa što podrazumeva osnovni rad udruženja novinara, nego izdaju saopštenja da bi javnosti pokazali da postoje.

Nevidljiva ruka vlastiOmer Karabeg: Postoji li u Hrvatskoj podela na režimske i nezavisne medije kao u Srbiji.

Hrvoje Zovko: Ne postoji. Postoje mediji koji su kritički prema vlasti, a postoji i televizijski javni servis kojeg, kao što sam već rekao. kontrolira vlast. Ima i drugih medija koji su skloniji vlasti ili se kod njih vidi utjecaj vlasti. Ali podjela o kojoj govorite ne postoji. Naravno da ima medija gdje se osjeti nevidljiva ruka vlasti, ali ne na način Informera u Srbiji koji vodi otvorenu hajku protiv NUNS-a, televizije N1 i Nove, dnevnika Danas ili tjednika Radar i Vreme.

To u Hrvatskoj ne postoji. Ali postoji ambicija vlasti da disciplinira medijsku zajednicu. Znači postoje neovisni mediji, postoje mediji koji su manje neovisni, ali ne postoji situacija da se, kada kritizirate premijera ili predsjednika, na nekoj hrvatskoj inačici Informera raspiše tjeralica protiv vas.

Ja danas mogu slobodno kritizirati premijera i ne vjerujem da će večeras u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije, štogod ja mislio o kući u kojoj sam radio više od 20 godina, biti objavljena moja slika uz svojevrsnu tjeralicu. Ali je činjenica da bi premijer želio biti urednik svih medija i da je u više navrata etiketirao medije ne baš lijepim rječima. Hrvatska je doživjela svojevrsni pad kada govorimo o neovisnosti medija. Pogotovo onih na lokalnoj razini čije je finansiranje u veliko mjeri ovisno od političkih stranaka, odnosno garnitura na vlasti.

Omer Karabeg: Postoje li pored Hrvatskog novinarskog društva i režimska udruženja?

Hrvoje Zovko: Mi smo Hrvatsko novinarsko društvo i to govori dovoljno. Mi smo glavna novinarska organizacija, to smo bili i ostali, ali smo bili meta raznih napada, pogotovo nacionalističkih. U nekoliko navrata formirane su nekakve udruge koje nikad nisu zaživjele. Bili su to jednokratni pokušaj raznih ljudi na vlasti ili pri vlasti da na neki način delegitimiraju Hrvatsko novinarsko društvo, ali to se uvijek neslavno završavalo. Znate šta - ili si novinar ili nisi. Ako si novinar onda moraš preispitivati svakoga ko je na vlasti. Novinar nije sluga vlasti.

Tablodi i njihove televizijeOmer Karabeg: Medijsku scenu u Srbiji posebno obeležava tabloidno novinarstvo koje je u službi vlasti. Tablodi napadaju kritičare režima i iznose protiv njih najgore lažne optužbe. Koliki je uticaj tabloida na javnost? Imaju li oni velike tiraže?

Željko Bodrožić: Ne znam da li se uopšte ta šarena politička propaganda može nazvati tabloidima jer pravi tabloidi ipak donosi neke informacije. A ovo je čista partijska propaganda. Najpre je napravljeno pet, šest šarenih tabloidnih novina koje su iz dana u dan obesmišljavale politiku i demokratiju u Srbiji. A onda je njihov pogubni uticaj počeo da se multiplicira preko televizijskih programa. Jer mnogi od njih sada imaju i svoje televizijske stanice. Uz to i nacionalne televizije služe za promociju tih skarednih tabloida i njihovih urednika. Dakle, počinje u štampanoj formi, a onda se tokom dana to prenosi i razvija na televizijskim kanalima gde dominiraju tabloidne teme i ljudi koji uređuju te novine.

Omer Karabeg: Znači postoji direktna veza između tabloida i televizijskih programa?

Željko Bodrožić: To je mreža. Srbija je premrežena naprednjačkim medijima - lokalnim i regionalnim. Svi oni imaju istovetne vesti koje stižu iz jednog centra. Pretpostavlja se da je taj centar Predsedništvo Srbije. Jedni te isti naslovi se ponavljaju u svim tim medijima od lokala do velike državne televizije.

Hrvoje Zovko: Mi u Hrvatskoj to nemamo. Nema kod nas televizija kao što je televizija Informer u kojoj gostuju ratni zločinci kao što je Vojislav Šešelj. Imamo Hrvatski tjednik, huškački medij o kojem mislim sve najgore. To za mene nije novinarstvo. Postoje neke emisije na lokalnom nivou gdje se emitira suspektni sadržaj. Ima minornih medija i portala koji huškaju i koji neistomišljenike nazivaju neprijateljima države.

Često etiketiraju Hrvatsko novinarsko društvo - to im je omiljena meta. Bilo je nekih voditelja koji su postali ikone desnice upravo preko mreže lokalnih medija i bili su dosta utjecajni na desnom političkom spektru u Hrvatskoj. Ali medija u smislu Informera i tih raznoraznih dobrovoljnih davatelja tuđe krvi kod nas nema. Inače, koliko znam, Aleksandar Vučić je prošle godine, čini mi se, bio 400 puta u raznim kombinacijama u živim televizijskim programima. Andrej Plenković je skoro svako veče na televiziji, ali imamo sreću da ga nismo vidjeli 400 puta uživo.

Gospodar televizijeOmer Karabeg: Može li Vučić da ide na televiziju kad god hoće?

Željko Bodrožić: Vučić kontroliše javni servis RTS, sve televizije sa nacionalnom frekvencijom i sve takozvane nezavisne medije koji su pod okriljem Telekoma. Sve te televizije su uvezane i na svakoj od njih gostuje Aleksandar Vučić nekada u toku dana i po dva, tri puta. Obaška su njegove konferencije za novinare koje se prenose uživo, njegovi susreti i putovanja.

Vučić je gospodar naše medijske scene, njegovo prezime je ubedljivo najčešće izgovarana reč u Srbiji. Ta neprekidna medijska ofanziva je nešto što će se sigurno izučavati barem na našim medijskim fakultetima jer to do sada neviđeno. Pomenuo sam Telekomove televizije što je poseban fenomen u Srbiji. Otkako je državna kompanija Telekom 2023. dobila zakonsko pravo da osniva medije, imamo poplava kanala na kablovskim televizijama koji vrte jedno te isto. Junak tih programa je Šešelj i stotine istih kao on. Oni i dalje seju zlo koje je krenulo od kraja osamdesetih. Mržnja se neprekidno emituje i prema svim oponentima Aleksandra Vučića.

Hrvoje Zovko: Mi nemamo premijera 400 puta uživo u televizijskim programima, ali nema televizijskog Dnevnika bez njega, jer je zapravo Dnevnik Hrvatske radiotelevizije njegov svojevrsni dnevni boravak. Imamo poplavu nacionalističkog ludila. Domovinski pokret, dio vladajuće koalicije, javno se hvali kako je jedan od njegovih velikih uspjeha što su uspjeli srezati sredstva tjedniku Novosti koji izdaje Srpsko narodno vijeće i koji je trn u oku svim nacionalistima.

To je zastrašujuća situacija. Imate predstavnike vladajuće koalicije, čiji pripadnici pjevaju ode ratnom zločincu i izdajniku Anti Paveliću, koji se hvale kako će uništiti sredstva i spriječiti dovod kisika Novostima. Oni hoće novu kroatizacija, da određuju ko je podoban, a ko nije, hoće zapravo lov na vještice.

Imali smo mi to u nedavnoj prošlosti što je sraman dio naše povjesti. Ali ipak nemamo situaciji da su gosti u televizijskim programima ratni zločinci poput kapetana Dragana, krvnika sa Ovčare Šljivančanina i Šešelja koji je u Vukovaru iz transportera u maniri zadnje kukavice vikao preko megafona - ubijte i zadajte im zadnji udarac.

Još nismo dotle došli i nadam se da nećemo ni doći u situaciju da ratni zločinci gostuju u televizijskim programima kao relevantni analitičari. Ali imamo revizionizma i obračuna sa neistomišljenicima koji se prikazuju kao neprijatelji države.

Zapravo mi više nemamo u društvu debatu i javnu polemiku. Ako započnete neku debatu koja ide kontra dominantne priče i dominantne istine, onda će vas proglasiti ili da ste četnik ili da ste izdajnik ili da ste loš Hrvat. A može vam se lako dogoditi da vam, ako nekoga kritizirate, na kućnu adresu stigne poziv sa suda jer vas je taj, koga ste kritizirali, tužio.

Tvrd orahOmer Karabeg: U zaključku, koliko su mediji u Hrvatskoj slobodni?

Hrvoje Zovko: Mediji u Hrvatskoj nisu slobodni u onoj mjeri kako bih ja želio. Imaju velikih problema od financijskih do želje vlasti da ih kontrolira, ali novinarska zajednica je još uvijek tvrd orah i vjerujem da će takva biti i u budućnosti, da ćemo opstati i da ćemo i dalje svojim radom nervirati moćnike kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini.

Željko Bodrožić: U Srbiji postoje slobodni mediji. Oni su u manjini, ali su u ovim mračnim vremenima osvetlali obraz profesiji. Nažalost, imamo ogroman broj nazovi medija koji su pod direktnom kontrolom Aleksandra Vučića.

Hrvoje Zovko: Želio bih nešto dodati. Meni je užasavajuće što se često govori o medijskoj industriji i da je tržište to koje će regulirati sve, pa novinarstvo ispada kao neki mali privjesak. Tržište neće ništa regulirati. Tržište je dovelo do toga da su mediji ugroženi, da su radni uvjeti katastrofalni. Bez jasnih i transparentnih poticaja od strane ćemo imati velikih problema. Hrvatsko novinarsko društvo se zalaže za pošteno, profesionalno i odgovorno novinarstvo. Ali ne možemo stvari prepustiti tržištu jer vidimo njegove rezultate. Želim pričati o novinarstvu, a ne o medijskoj industriji jer je to dimna zavjesa na koju ja kao predsjednik HND-a, ali kao i novinar ne želim pristati.