Hrvatski mediji u borbi protiv govora mržnje

Valja raditi na pitanju medijske pismenosti, kampanjama govora mržnje koje ostavljaju dojam veće masovnosti nego što stvarno jesu, na pitanju fingiranja objektivnosti i na redefiniranju pozicije klasičnih „strukturiranih“ medija u novoj digitaliziranoj stvarnosti, neka su od otvorenih pitanja uočenih na forumu „Zajedno bez mržnje“ što su ga u Zagrebu organizirali Hrvatsko novinarsko društvo i Zaklada Friedrich Ebert.

Ponuđeno je nekoliko mogućih pristupa kako se boriti protiv govora mržnje u medijima.

Glavni urednik online izdanja „Večernjeg lista“ Dario Markas kaže kako moderatori na njegovom portalu čiste govor mržnje, a najave da će ih zbog toga tužiti za cenzure stižu mu svakodnevno.

Međutim, za javne osobe vrijedi upravo suprotno.

„Kada političari koriste govor mržnje, mislim da to svi moramo prenijeti, kako bi birači mogli imati kompletnu sliku o njima,“ naglasio je.

Natjecanje s društvenim mrežama u toleriranju svega, pa i govora mržnje bio bi potpuni poraz mainstream medija.

Dina Vozab sa studija novinarstva na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti ocjenjuje da je za 40 posto najmlađih generacija glavni izvor vijesti društvene mreže, a da ne raspoznaju je li to „Večernji list“ ili „Jutarnji list“.

Ona je na primjeru Mađarske kazala kako uvijek treba biti oprezan hoće li se zakonsko sankcioniranje govora mržnje možda zloupotrijebiti za obračun s političkim neistomišljenicima.

Marko Biočina iz „Jutarnjeg lista“ upitao je što da se radi sa situacijom otprije neki dan, kada je glasnogovornik predsjednika Republike u službenom priopćenju glasnogovornika Vlade prozvao „učenikom JUTEL-a“, aludirajući vjerojatno da mu je otac Goran Milić bio urednik TV „Jutel“ 1990-1991. godine, televizije bliske tadašnjem saveznom premijeru Anti Markoviću?

"Objaviti, ne objaviti, objaviti s osudom", pita se Biočina.

Ako se taj nedopustivi govor mržnje dopusti političarima, kako ga onda braniti građanima, dodao je, povezujući to s reakcijama američkih medija na konferenciju za novinare američkog predsjednika i predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa.

Kako god da urednik u konkretnom slučaju postupi, netko će ga prozvati za pristranost, neobjektivnost ili cenzuru. „Mislim da je tu prevelika odgovornost stavljena na medije i da to nije nešto što možemo sami,“ zaključio je Biočina.

Jasmin Klarić s portala telegram.hr kaže da odluke medija da ne prenose neprihvatljiv sadržaj nije ništa novo ni neobično.

„Mi svaki dan odlučujemo je li nešto vrijedno prenošenja ili ne, svaki dan. A ozbiljni mediji moraju odlučiti žele li biti oni koji će se natjecati s iracionalnim sadržajima i click-baitovima ili ipak žele djelovati malo mirnije i smirenije,“ kazao je.

Damir Kundić iz „Novog lista“ kaže kako micanje govora mržnje iz komentara kod njih rade urednici, a njih je premalo i za uredničke poslove, a da su se komentari pretvorili u „septičku jamu“.

Zamjenik glavnog urednika dnevnika „24sata“ Ivan Buča kazao je kako je govor mržnje gotovo postao sinonim za komentare, ali da su oni rijetki komentari koji to nisu dragocjeni za novinare, jer će ih upozoriti da su negdje pogriješili ili ih izvijestiti o nekom novom detalju.

Robert Zuber s portala R+založio se za ukidanje komentara u medijima. „Ne šteti New York Timesu, ne šteti Washington Postu, ne šteti The Timesu, ne šteti Observeru. Svi oni su ukinuli komentare,“ kazao je.

Iva Krtalić, novinarka i voditeljica interkulturalne strategije WDR-a (Westdeutscher Rundfunk) iz Kölna kaže kako se ne može ukinuti komentare, a u isto vrijeme ostati medijski „igrač“.

U Njemačkoj postoji zakonska obaveza da se u roku od 24 sata izbriše komentar koji sadrži govor mržnje.

Ona ocjenjuje da je mogućnost komentiranja ispod tekstova jedna velika komunikacijska mogućnost koju treba iskoristiti. „Bitno je uključiti se u diskusiju sa ljudima koji komentiraju i to je naša nova uloga,“ kazala je.

Hajrudin Hromadžić sa Filozofskog fakulteta u Rijeci upozorio je da je razina medijske pismenosti potkpacitirana i da su nužne urgentno ozbiljne obrazovne reforme u smjeru medijskog opismenjavanja na razini starijih razreda osnovne škole.

On je podsjetio da komentara sa govorom mržnje ima i na portalima medija koji zagovaraju drugačije vrijednosti, pa da bi uvođenje prakse da se zbog govora mržnje kazni nakladnike takvih medija bilo u najmanju ruku nepravedno.