Džihić o blokadi vlasti u BiH: SNSD i HDZ imaju interes da država bude nestabilna
On je ocijenio da je moguće da se trenutna politička kriza u zemlji nastavi, čak, do opštih izbora koji bi trebalo da se održe u oktobru 2026. godine, iako je trenutno situacija takva da bi u bilo kojoj drugoj državi tražila prijevremene izbore.
Koalicija na nivou Bosne i Hercegovine je trenutno u krizi, obzirom da su stranke "Trojke" odlučile da raskinu koalicioni ugovor sa SNSD-om, strankom Milorada Dodika, proruski orijentisanog predsjednika bh. entiteta Republika Srpska (RS).
Ističe da je zemlji trenutno potrebna dramatična promjena da bi napredovala na svom evropskom putu, te da u narednom periodu Evropa, možda, neće toliko obraćati pažnju na dešavanja u BiH, obzirom da je zaokupljena svojim problemima.
Takođe, ocjenjuje da će Dodik nastaviti sa svojim secesionističkim naporima, te da BiH trenutno nije visoko na listi prioriteta nove američke administracije u Vašingtonu.
'Prolongiranje agonije' u BiH
RSE: Bosna i Hercegovina je trenutno u političkoj krizi. Državna koalicija je praktično u raspadu, Trojka tvrdi da više neće sa SNSD-om, državni ministar bezbjednosti je iz pritvora podnio ostavku, ali sjednice Savjeta ministara BiH se zakazuju.
Da li Vi vidite izlaz iz ove situacije, i da li on uopšte postoji u kratkom roku?
Vedran Džihić: Ja mislim da bi u nekoj drugoj državi sa malo posloženijim i odgovornijim političkim sistemom, ovo bio svakako povod za prijevremene izbore.
Pošto se ovdje ne nazire jasan konsenzus, ja ne vidim niko od "Trojke" ima jasnu ideju kako da se do kraja kompletira ta tzv. rekonstrukcija. Vidim još ovu jaku osovinu između SNSD-a i HDZ-a, koja je potvrđena i ovim zadnjim razgovorom između Dodika i Čovića.
Vidim da u opoziciji u RS postoje ambicije da se uključe jače na državnom nivou, ali sve u svemu ne vidim iza toga jasan sistem i jasan izlaz iz cijele krize, koja manje-više nije sada neka eksplozivna kriza, pošto toliko dugo već traje, i pošto je i sama saradnja ove koalicije od samog početka do danas bila obilježena u principu i animozitetima, i prebacivanjima, i nerazumijevanjima, i de facto nije dovodila da nikakvog rezultata, pogotovo kad se tiče konkretnog i realnog pristupa procesu evropske integracije.
Tako da bi najnormalnija konsekvenca u nekom normalnom kontekstu bila prijevremeni izbori, ali čini mi se i bojim se da će u našem bh. kontekstu, rezultat svega ovoga biti samo prolongiranje agonije i gubljenje šansi koje nam se nude na putu, na teorijskom putu ka evropskoj integraciji.
RSE: Istovremeno, SNSD i HDZ tvrde da zajedno nastupaju, Stranka demokratske akcije (SDA) razmišlja kako da formira vlast, a da se opet ne prikloni Miloradu Dodiku kojeg optužuju za secesiju, opozicija u RS se nudi partnerima iz drugog entiteta, pod nezvaničnim sloganom 'makar nismo Dodik', manje stranke iz Federacije BiH vjerovatno čekaju najbolju ponudu.
Da li će neko formirati vlast, ili je moguće da će biti neka vrsta tehničkog Savjeta ministara sve do oktobra 2026. i novih izbora?
Džihić: Ako ova osovina između Dodika i Čovića bude onakva kako je oni označuju, kao dovoljno stabilna, mislim da je najizglednije da se status quo koji imamo, uz neke male i sitne promjene prolongira i da dođemo do tehničkog saziva vlade uz neke sitnije promjene, koji onda, zaista, može trajati do sljedećih izbora.
U ovom momentu, kad sve pogledamo, manje stranke u Federaciji, stranke Trojke, opoziciju u RS, tu je tolika količina različitih ideja, mišljenja, zamišljanja, možda, čak, i imaginacije, sanjarenja o tome kako bi oni to učinili, da nigdje ne vidim zajednički imenitelj.
Ne vidim zajedničku snagu koja sve to može da posloži, da neko u svim tim drugim koordinacijama, može zaista u ovom momentu da ponudi HDZ-u nešto više od onoga što mu može Dodik ponuditi. Imamo tu jedan drugi fenomen, koji je meni veoma važan u svemu tome.
Ja mislim da SNSD pogotovo, a i HDZ velikim dijelom, imaju interes da Bosna bude nestabilna, da se BiH, njen politički sistem, institucije, pokažu kao nestabilne, nefunkcionalne, neproduktivne, da bi na taj način poslali poruku da ovakva BiH mora da se rekonstruira u njihovom smislu. Šta god taj njihov smisao bio, da li je to dalja etno-teritorijalizacija ili je to iz Dodikove perspektive secesija, itd.
Imamo taj paradoksalni fenomen, da one snage koje doprinose destabiliziranju političkog sistema, tu činjenicu destabilizacije koju su oni proizveli koriste kao argument zašto BiH ne postoji i ne treba da postoji na funkcionalan način.
Dok god imamo tu osobinu, mislim da je onda u ovom kontekstu najvjerojatnije da neke masovne, supstancijalne rekonstrukcije u ovom momentu neće biti, i da ćemo vidjeti neki tehnički mandat uz neke promjene.
BiH kao 'najgori učenik u razredu'
RSE: Dok traju razmirice u Savjetu ministara, evropski zakoni koje BiH treba da usvoji su na čekanju. Niko trenutno nema definitivnu većinu u Predstavničkom domu, dok u Domu naroda, SNSD i HDZ mogu da bojkotuju sjednice, koje odsustvom delegata jedne od te dvije partije neće moći da se održavaju zbog nedostatka kvoruma.
Šta ovo znači za evropski put zemlje?
Džihić: Pa, ja mislim da je ovo, zaista, kao u "Čekajući Godoa", situacija koju smo svi zajedno na političkoj sceni u društvu BiH toliko puta već gledali, da smo se bukvalno svi zamorili i smorili od toga i više niko ništa ne očekuje.
Konkretno u ovom momentu, sve druge zemlje u regiji su ispunile uslove za paket pomoći, BiH nije, opet smo najgori učenik u cijelom razredu, opet smo "crna ovca" i ja, zaista, ne vidim da u ovom momentu postoji ikakva ambicija u tim politikantskim igricama.
Ko će, šta će, opozicija, pozicija, Dom naroda, ne znam ni ja, da postoji, zaista, odriješenost političkih aktera da poguraju tu evropsku priču.
Imam, čak, ponekad osjećaj da je to otpisano, pogotovo imajući u vidu da Evropska unija (EU) sad ima mnoštvo drugih problema, Njemačka ide u izbore, nema tu nekog posebnog fokusa uopšte od strane Evropske komisije, od strane Evrope, na ono što se događa u BiH i onda tu ostaje taj prostor gdje se može loviti u mutnom, što se na kraju obija o leđa građana.
Ali, to zaista nije ništa novo, to je priča koju već vidimo zadnjih par godina i onaj moment kad smo dobili zeleno svjetlo za početak pregovora, znali smo svi da je to bio politički poklon EU koji je došao u jednom delikatnom geopolitičkom momentu, i koji je više rezultat loše savjesti Evrope zbog Ukrajine, Moldavije, itd.
Jedino što mogu da vidim - može čovjek da se nada, da će doći do nekog kompromisa, ali, zaista, sa ovakvim načinom političkog previranja, politikanstva, sitnih interesa na političkoj sceni pojedinih političkih stranaka, mislim da bi BiH mogla i sljedećih 100 godina, ili bar 99 godina da čeka još uvijek da ispuni neke određene uslove.
Nama, za evropski put, trebala bi neka signifikantna dramatična promjena paradigme na političkoj sceni, prizivamo je, neki analitičari i kritičari govore da je to potrebno, već bukvalno i sami sebi su dosadni, ali ja je u ovom momentu ne vidim.
Tako da ostajemo, u principu, kao najgori učenik u razredu, daleko iza svih drugih.
RSE: Koliko će uopšte međunarodna zajednica u narednom periodu obraćati pažnju na Bosnu i Hercegovinu, obzirom da je zaokupljena svojim problemima? U Evropi jača desnica, oči su i dalje uprte na Ukrajinu, dok je u Sjedinjenim Državama za predsjednika izabran Donald Tramp (Trump).
Da li to znači da je BiH u narednom periodu prepuštena sama sebi, pa neće više biti ni tih "guranja" sa Zapada?
Džihić: Mislim da je Bosna i Hercegovina de facto već duže vremena prepuštena samoj sebi. I, čak, ponekad se neki evropski predstavnici, evropska politika predstavljaju i pokazuju kao neki dodatni problem.
To nije priča zadnje dvije-tri godine, nego kad pogledamo neki duži istorijski kontekst, zadnjih 15-20 godina, otkako je počeo proces evropskih integracija, toliko često smo imali i mnoštvo obećanja od strane Brisela, i promjene politika i konkretnih pristupa, i mijenjanja zahtjeva, i u svemu tome se osjetio, naravno, zamor generalni EU od tog procesa proširenja.
Tako da je to sve kulminiralo tamo negdje prije rata u Ukrajini, u jednoj potpuno nezainteresovanoj, pasivnoj, reaktivnoj politici EU prema cijeloj regiji, i prema BiH.
Tu više niko nema neki poseban interes, ni u Briselu. Pričalo se, retorički, ok, da, podržavamo, ali u principu nije bilo neke supstance.
Rat u Ukrajini je to naravno geopolitički promijenio i EU je postala, recimo, zainteresovanija, samo zbog tih geopolitičkih, sigurnosnih konstelacija i razmišljanja, ali još se nije desio neki moment u okviru EU da se, zaista, proces proširenja integracije u EU, koji se zasniva na vrijednostima, a ne na pukom pragmatizmu ili nekim sigurnosnim razmišljanjima, da to postane zaista centralna politika.
I sad onda, naravno, nalazimo se u 2025. godini, imamo nevjerovatan porast desnice u okviru EU koja postavlja i cijelu EU pod znak pitanja, imamo predsjednika Trampa u Bijeloj kući kojem, bukvalno, od danas do sutra može da padne svašta na pamet u slučaju BiH i naše regije.
Ali, imamo i objektivnu činjenicu da ova naša mala regija, i u njoj još manja BiH, zaista nisu na radaru. Niste visoko na listi prioriteta niti evropskoj, niti SAD-a.
Kada čovjek sve uzme u obzir, sabere i oduzme, ja mislim da je veoma lako doći do zaključka da pozitivne dinamike u procesu evropskih integracija može biti samo onda ako se u samoj BiH, na samoj političkoj sceni BiH izrode i pojave nove političke snage koje bi onda preuzele inicijativu samoinicijativno, proaktivno, bez da čekaju na ono što će EU, Brisel, ne znam ni ja ko da kaže ili da naredi.
Mi čak vidimo da u zemlji koja je geopolitički i strateški važnija od BiH, a to je Srbija, gdje se događaju velika previranja, studentski protesti, gdje je pala Vlada, da, čak, ni tu nema neke posebne pažnje od strane Brisela, osim nekih standardnih frazica.
Tu se, zaista, nalazimo u "vrzinom kolu" i ne vidim da će se to brzo promijeniti. E sad, ono što bi se moglo desiti, ako bi se situacija pogoršala, ako bi došlo u Srbiji do nekih krupnih previranja povezanih sa nasiljem, ako bi došlo do "spillover" efekata, efekata prelijevanja iz Srbije u RS, na Kosovo, itd, pa ako bi regija počela da gori, što ne želimo, naravno, e onda bi naravno tu bila politika vatrogasca i možda neka nova vrsta fokusa na Zapadni Balkan.
Bojim se da u ovakvoj situaciji imamo samo prolongiranje statusa quo.
RSE: Da li će Rusija, Kina, ili neko treći da iskoristi taj "vakuum" koji nastaje ako Evropa i SAD ne budu toliko aktivni na teritoriji BiH kao u prethodnom periodu?
Džihić: Rusija i Kina, to već svako na svoj način dobrano koriste. Sa razlikama. Rusija to koristi kroz politiku dezinformacije, dizanja tenzija, koristi lokalne igrače koje instrumentalizira za vlastite svrhe da bi na neki način naštetila Zapadu i onemogućila bržu, bolju i intenzivniju integraciju Zapadnog Balkana sa NATO savezom ili sa EU.
To je otvoreno, jasno definisan interes u Srbiji, i to rade kroz ambasade, kroz strane službe, kroz Sputnjik i Russia Today, i to lokalni političari masovno koriste, pogotovo naravno političari u Srbiji i u RS. To sad nije ništa novo.
Kina, nema prevelik fokus na BiH, pošto iz perspektive Kine su važni infrastrukturalni projekti, veće investicije, strateške prirode i tu je Srbija zajedno sa Mađarskom recimo, na putu njihovom, "Road and Belt", to je za njih mnogo relevantnije.
Možda vas zanima: Kina na Balkanu
Ali, Kina je već tu i neće otići, znači "here to stay" što bi rekli na engleskom, kao što je Rusija "here to stay" na svoj, indirektni način, kroz njihove mreže, kroz dezinformacije, kroz desničarske strukture koje Rusija podržava.
I jedni i drugi su tu, i Zapad je tu, i onda možete postaviti tezu da je za razliku od kasnih devedesetih godina, ranih 2000.-ih godina, regija Zapadnog Balkana, iako je mala, iako je semi-periferija, postala poprište mini-geopolitičkih previranja, i da se na njoj preslikavaju ovi globalni problemi, globalne dileme, Rusija, Kina, Zapad, a i ideološke vrste - demokratija vs. autokratija. Šta je pravi sistem za regiju.
Kako ja to čitam, mislim da rješenje za te dileme neće moći izroditi naša regija sama, nego će manje-više opet na kraju konačni ishod ovoga što se sada događa, tih geopolitičkih previranja, biti odlučen na globalnom nivou, pa će to onda naravno da ima svoj odjek i u našoj regiji.
Dodikov secesionizam i očekivanja od Trampa
RSE: U RS su odavno snažne secesionističke ideje, predvođene entitetskim predsjednikom, Miloradom Dodikom. Naravno, Dodik u svojim javnim nastupima često insistira da se ne radi o tome, nego samo o jačanju institucija RS, i vraćanju na "slovo Dejtona".
Da li očekujete da će u nedostatku, nazovimo to "prismotrom" sa Zapada, pojačati retoriku u tom smjeru, pa čak i preći sa riječi na djela? Već, npr, vidimo da se zakon o "stranim agentima" vraća u zakonodavnu proceduru.
Džihić: Ništa nije isključeno, ta retorika je već konstantna, to nije od juče, to je već desetak godina kako Dodik forsira tu priču o secesiji.
Nije povlačio konkretne korake, ali je sasvim jasno da je to jedna šira ideološka matrica koja se ne ograničava samo na BiH, i koja se može iščitati iz koncepta "srpskog svijeta", da ta šira ideološka matrica postoji, i da određeni lokalni igrači kao što su Dodik u BiH, pokušavaju da na neki način barem dijelove toga realizuju, jačajući narative i patriotizam sa svoje strane i šaljući neke otadžbinske poruke.
Secesija i secesionistička retorika ima dvije svrhe. Jedna svrha je komunikacija prema vlastitim biračima, mobilizovanje biračkog tijela, emocionalizovanje javnog prostora, stvaranje neprijatelja kojih nekada i nema. To je bukvalno imaginiranje neprijatelja sa druge strane. To je jedna funkcija.
Druga funkcija je zaštita vlastite moći, koja proizilazi iz ove prve funkcije, što znači, u situaciji gdje i Vlada u RS, i njena ekonomska, socijalna i kakva god bilansa, je veoma tanka, gdje je veliki dio ljudi u RS zaista nezadovoljan kako žive i kako izgledaju njihovi životi, uz dodatne eksterne faktore, kao što je pritisak SAD kroz sankcije na klijentelističke i koruptivne strukture u RS, da onda ova secesionistička retorika postaje konkretni alat za održavanje moći, za spašavanje onoga što se može spasiti.
Puno će zavisiti, kako će to izgledati sljedećih mjeseci, i duže, će zavisiti prije svega od toga kako i na koji način će se Trampova administracija postaviti prema Zapadnom Balkanu, još detalja ne znamo.
Wisner: Trampovu administraciju ne bi trebalo dovoditi u iskušenje teritorijalnim rešenjima na Balkanu
Zapadni Balkan na 'marginama interesa' Trampove administracije, ocijenio profesor s Univerziteta u Bostonu
Da li će Ričard Grenel (Richard Grenell, Trumpov novi izaslanik za specijalne misije) igrati neku ulogu, da li će se Tramp odlučiti za neko "tezgarenje" teritorijalno u regiji, da li će sankcije koje su sad tu protiv Dodika i protiv mnogih u RS ostati i tokom Trampove administracije na snazi, da li će on pokušavati da lobira da se one skinu, i na kraju zavisiće od sudbine režima u Srbiji.
Tako da imamo sad tu nekoliko znakova pitanja, ali sasvim jasno, iz Dodikove perspektive, imajući u vidu sve ove faktore koje sam nabrojao, to je za njega u principu jedina poluga moći koja mu je ostala. Nema tu više posebnih populističkih i uskih krugova koji se nalaze oko njega.
Ova vrsta retorike je jedina stvar koja mu pomaže da ostane tu gdje se nalazi, da spasi vlastitu političku kožu, haj'mo tako reći.
RSE: Dodik je već počeo da lobira u SAD, da se on i Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, uklone sa "crne liste" američkog Ministarstva finansija. Smatrate li da će u tome biti uspješni, da će u Vašingtonu naći nekoga ko će biti receptivan za takvu politiku?
Džihić: U Vašingtonu, kako je Trump preuzeo vlast, tu Balkan trenutno uopšte nije relevantan, a onda kada dođe i Balkan na dnevni red, pošto će doći u nekom momentu, i kada se postavi struktura u Stejt Departmentu, kada budemo znali da li će biti neki posebni izaslanik, kada vidimo na kakav način će biti riješena sudbina NATO saveza, i naravno i američkih trupa na Kosovu koje imamo još uvijek, u tom momentu ćemo imati jasniju sliku da li ova lobiranja koja su započela, da li tu uopšte iz Trampove perspektive ima ikakve svrhe, da li to pije vode.
Sada ono što imamo i što možemo objektivno da kažemo je da je prva Trampova administracija, prije Džoa Bajdena (Joe Biden, bivši predsjednik SAD) da nije imala neku posebno drugačiju politiku što se tiče sankcija prema našoj regiji. Nije ukidala ono što je ostalo od Obame.
Da li će to ovaj put biti drugačije, ne znam. Ja mislim da će, ipak, ovdje u nekom momentu iz Vašingtona fokus biti više na pitanju Srbije, i zavisi naravno šta će se desiti u Srbiji tokom sljedećih mjeseci.
Mislim da je Kosovo veoma relevantno i važno, a u ovom momentu ne vidim neki poseban interes Trampa na tome da direktno ili indirektno podrži Dodika.
Naravno ideološki su bliski, ne znamo kakva će biti Trampova pozicija finalna prema Putinu i prema Rusiji, prema Ukrajini, vidimo neke naznake, ali ne bih sad a priori rekao, kao što se Dodik ponadao, kad je Tramp izabran, pa kad je osvijetlio zgradu predsjedništva RS u američkim bojama, i stavio Trampovu MAGA kapu na glavu, ja ne vidim da se ta prvobitna euforija i kod njega, donekle i kod Aleksandra Vučića (predsjednik Srbije), pretvara u bilo šta konkretno u ovom momentu.