Sjeverna Makedonija želi da uvozi evropski otpad, uz minimum kontrole
Ovo je dio reakcija ekoloških organizacija na zahtjev ove zemlje Evropskoj komisiji za uvoz 18 vrsta neopasnog otpada. Njihova strahovanja su zbog slabog kapaciteta države da sprovodi redovne kontrole na deponijama, industrijskim kapacitetima i transportu otpada.
Državni inspektorat za životnu sredinu radi sa minimalnim brojem od 18 inspektora na državnom nivou, a polovina opština nema nijednog ovlašćenog ekološkog inspektora, kaže Blaže Josifovski iz udruženja građana "Go Green".
"U takvim uslovima velika je vjerovatnoća da će neke pošiljke otpada proći nezapaženo ili da se deponije sa uvezenim otpadom neće često pregledavati. Osim toga, Makedonija do sada nije imala sopstvenu akreditovanu laboratoriju za analizu otpada", rekao je Josifovski za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Zahtjev za uvoz prema novim pravilima EU
Sjeverna Makedonija je 10. februara zatražila od Evropske komisije uvoz 18 vrsta neopasnog otpada, uključujući aluminijum, olovo, cink, željezo, čelik, kalaj, metale i obojene metale. Zatim tu su otpad od željeza, čelika, obojenih i neobojenih metala, kao i papirna i kartonska ambalaža, staklo, jestivo ulje i ulje, metalna ambalaža, otpad od struganja i mljevenja neobojenih metala.
Zahtjev je pripremilo nekoliko institucija: Državni inspektorat za životnu sredinu, Carinska uprava, Ministarstvo za ekonomiju, i zatim je, kroz vladinu proceduru, dostavljen Evropskoj komisiji, navodi se u odgovoru koji smo dobili od Ministarstva za životnu sredinu i prostorno planiranje.
Zahtjev je, kažu, podnesen prema Aneksu 8 nove uredbe EU o otpadu usvojenoj u aprilu 2024. godine, koja uvodi stroge uslove za uvoz, izvoz i tranzit otpada namijenjenog zemljama koje nisu članice OECD-a – grupe koja uključuje i Sjevernu Makedoniju.
"To je u skladu s novom Uredbom EU koja ima za cilj jačanje provedbe zakonodavstva usmjerenog na sprečavanje ilegalnog izvoza otpada iz država članica EU i u treće zemlje, kako bi se osiguralo ekološki prihvatljivo upravljanje pošiljkama otpada unutar i izvan EU i usklađenost s novom regulativom EU", poručuju iz Ministarstva za životnu sredinu i prostorno planiranje.
Hoće li EU odobriti uvoz otpada?
Nova evropska regulativa navodi da zemlje koje žele da primaju otpad iz EU, između ostalog, moraju dokazati svoju sposobnost upravljanja otpadom na ekološki prihvatljiv i zdrav način i imati sveobuhvatnu strategiju.
Zatim, treba da imaju stabilan pravni okvir za izdavanje dozvola, inspekcije i kazne za sprovođenje pravila, ali i da dokažu da sprovode odgovarajuću kontrolu nad transportom otpada i sprečavaju zagađenje kroz stroga ograničenja.
Prema važećem Zakonu za upravljanje otpadom, država zabranjuje uvoz otpada koji će biti deponovan, skladišten ili iskorišten kao izvor energije.
Dozvoljen je uvoz otpada koji se može bezbjedno preraditi ili reciklirati u postrojenju koje ima odgovarajuću dozvolu izdatu od Ministarstva za životnu sredinu i prostorno planiranje.
Iz Ministarstva kažu da je otpad koji se uvozi u zemlju namijenjen specifičnoj industriji koja izvozi proizvode i doprinosi deviznom prilivu, ali ne koristi fosilna goriva, poput uglja ili petrolej koksa, već proizvodi pomoću električnih peći.
Podaci pokazuju da se trenutno u zemlju najviše uvozi staro gvožđe, otpad od gume, plastične folije i otpadne baterije, za koje u Ministarstvu kažu da ove vrste otpada bezbjedno prerađuju kompanije koje imaju integrisane ekološke dozvole.
"Metal se topi, ne gori ili sagorijeva, a za to se koristi električna energija. "Važno je napomenuti da ova industrija zapošljava oko desetine hiljada ljudi", navode iz Ministarstva za životnu sredinu.
Prema podacima Ministarstva za životnu sredinu, integrisane ekološke dozvole za upravljanje otpadom ima 12 kompanija, među kojima su Masktil, Cementarnica USJE i skopska deponija Drisla.
Dozvole za transport neopasnog otpada ima 390 preduzeća, dok je Dozvole za skladištenje i tretman neopasnog otpada dobilo 290 preduzeća.
Slaba inspekcija i nekažnjivost
Međutim, postojeće slabosti u sistemu inspekcije i monitoringa predstavljaju ozbiljan izazov, koji će, kako kaže Josifovski, ako se ne otkloni, potkopati čak i najbolje namere za uvoz neopasnog otpada.
"Evropska komisija će procijeniti upravo tu sposobnost zemlje, da li ima kapacitet i kontrolu da upravlja otpadom na ekološki prihvatljiv način", kaže Josifovski.
Trenutno pokazatelji nisu sjajni, dodaje Josifovski, sporne su reforme inspekcijskog sistema, inspektora je mali broj i preopterećeni su, a korupcija u ekološkom sektoru nije iskorijenjena.
Državna komisija za prevenciju korupcije već je identifikovala upravljanje otpadom i sprovođenje nadležnosti lokalne samouprave u oblasti zaštite životne sredine kao područja visokog rizika za korupciju u periodu 2020-2024. godine.
Josifovski ukazuje na primjere nekažnjivosti u prošlosti kada su dozvole izdavane operaterima koji nisu ispunjavali uslove, a lokalne vlasti tolerisale divlje deponije i nelegalno spaljivanje otpada.
Čak i kada inspekcije reaguju, sudski postupci se rijetko završavaju sankcijama, što pothranjuje kulturu nekažnjivosti i umjesto integrisanog sistema dolazi do nelegalnog odlaganja, spaljivanja otpada radi vađenja sirovina, izgradnje divljih naselja u kojima se otpad spaljuje radi grijanja i slično", kaže Josifovski.
"Taj fenomen 'klimanja glavom' pred prekršajima često je rezultat lokalnih političkih pritisaka ili korupcije – niko ne želi da uvrijedi određene interese, pa inspekcije ne reaguju. Čak i kada postoji reakcija, izostaje zaključak suda: predmeti se razvlače ili zaustavljaju. Ovo podstiče kulturu nekažnjivosti životne sredine, koju Transparency International identifikuje kao jedan od ključnih problema u regionu", zaključuje on.