Preoblikovanje porodice ili kriza braka - sve više razvoda a manje vjenčanja u Crnoj Gori
"Razvod je za mene bio potpuni slom. Mala smrt. Krah cijelog života i postojanja. Slom srca sam preboljela, ali razorenu porodicu neću nikada", kaže za Radio Slobodnu Evropu (RSE) Jovana iz Podgorice.
Njen brak jedan je od gotovo 900 okončanih u 2024. - godini s rekordnim brojem razvoda u Crnoj Gori.
Prema podacima Uprave za statistiku, razvedena su 853 braka, što je porast od preko 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Broj sklopljenih brakova manji je za 18 procenata.
Sve češće parovi biraju da zajednički život organizuju van formalnog okvira.
Među njima je i Marta iz Kotora. Kaže da sa partnerom živi u vanbračnoj zajednici zasnovanoj na poštovanju i stabilnosti, "a ne na potpisu i proslavi u svečanoj sali".
Porast razvoda i pad broja brakova ukazuju na dublje društvene promjene u kojima se brak ne doživljava kao nužnost, već svjestan izbor, kaže sociolog Andrija Đukanović za RSE.
"Riječ je o trendu preoblikovanja porodice a ne njenoj krizi".
'Dok sam se borila za porodicu, on je planirao novi život'Jovana, s početka naše priče, kaže da je uprkos velikim problemima koje je proživljavala sa suprugom, pokušala da sačuva brak i trpjela zbog porodice i djece.
"Njegovi kompleksi i nezadovoljstvo su rasli, dok sam se ja borila za goli opstanak. Postala sam neko ko izdržava sve, pa i njega".
Nakon što je otkrila prvu prevaru, izbacila ga je iz stana.
"Uslijedilo je moljakanje, prijetnje da će se ubiti, slanje slika pored mosta, raznorazne manipulacije i obećanja. Poklekla sam ali sam izgubila povjerenje".
Taj "mir", navodi, nije dugo trajao jer je ubrzo otkrila i drugu prevaru.
"Te noći sam ustala u tri ujutru, uzela telefon i našla dopisivanje. Viđao se, slao slike naše djece, planirali su zajedno naš razvod i život u stanu za koji je meni govorio da je napokon, nakon skoro 15 godina, uspio da obezbijedi za nas".
Naredna faza bile su ucjene da će uzeti djecu a njemu plaćati alimentaciju.
"Tu je bio kraj i mojim emocijama. Razveli smo se. Niko ovo ne smije da trpi, pomislila sam".
Bilo je, kaže, i fizičkog zlostavljanja.
'Brak kao izbor, a ne svetinja'Brak koji nije funkcionalan niti podržavajući se sve lakše napušta bez osjećaja srama ili krivice, ocjenjuje Đukanović.
"Razvod se sve manje doživljava kao lični neuspjeh, a sve više kao izraz samopoštovanja, zrelosti i težnje ka kvalitetnijem životu".
Brak, navodi postaje izbor koji ima smisla ako se temelji na međusobnom poštovanju, emocionalnoj sigurnosti, partnerstvu i spremnosti na zajednički rast.
Uz to, kako kaže, obrazovanje, ekonomska nezavisnost žena omogućavaju im da donose odluke u cilju očuvanja dostojanstva i emocionalnog zdravlja.
Vanbračne zajednice: Ljubav bez papira 'i bez pegle'Gotovo pet odsto parova, oko 7 i po hiljada u Crnoj Gori živi zajedno, bez "papira". Među njima su Marta i njen partner koji imaju dvoje djece.
Za njih je brak birokratski okvir koji smatraju nepotrebnim.
"To što će vas vjenčati matičar, uz sveopšte veselje rodbine koji uglavnom ne poznajete ne garantuje ljubav", kaže Marta.
"Štaviše, prije će garantovati upravo suprotno - da će pegla koju ste dobili od tetke iz Bijelog Polja, kao svadbeni dar, nadživjeti vaš brak".
Biti u srećnoj zajednici, smatra, važnije je od potvrde iz opštine.
"Izazovi su isti, jednako mrzite ili volite partnera, zvao se on muž ili momak. Isto tako, potencijalna rastava išla bi lakše nego u slučaju opštinskog 'zavjetovanja' ".
Njen partner i ona, kako navodi, nisu patili od formalnosti.
"Možda ćemo jednom poželjeti 'peglu od tetke', ali zasad uživamo u odnosu, koji je neopterećen onim što nameće sredina. Bitnije je djeci pružiti mir i harmoniju, a to zašto se roditelji prezivaju različito, objasnićemo im kad dođe vrijeme".
Đukanović: Brak nije žrtva, već partnerstvoPrimjeri poput Marte i njenog partnera svjedoče o promjeni vrijednosti i drugačijem pristupu zajedničkom životu, koji više ne mora imati formalni okvir da bi bio ispunjen i funkcionalan, kaže sociolog Andrija Đukanović.
Objašnjava da ovakvi trendovi ne znače raspad porodice, već njenu transformaciju.
Ujedno, dodaje, mladi sve češće odgađaju brak jer žele da se prvo ostvare kao pojedinci da završe školovanje, pronađu stabilno zaposlenje, razviju identitet i definišu šta žele od života.
"Ne pristaju lako na kompromise koji su nekada bili norma. Vjeruju da brak treba da bude partnerstvo koje ih nadograđuje, a ne žrtva - shvatanje braka mijenja se od tradicionalnog u kojem dominira podjela uloga, ka ideji ravnopravne zajednice."
I što je najvažnije, razvod se ne doživljava kao poraz, već kao razuman i odgovoran potez – kako prema sebi, tako i prema drugima, uključujući i djecu.
Slično razmišlja i Jovana.
Kaže da i dalje nosi posljedice, ali da je najvažnije što je povratila sebe.
Pronašla je mir, uz podršku porodice, prijatelja, duhovnika.
"Nisam više ona koja ćuti i trpi. Naučila sam gdje su mi granice. I dalje se borim. I znam da vrijedim više nego što sam mislila".