Koksara pred gašenjem: Lukavac bi mogao ostati bez vode i koksa

Tečnost koja više od 20 godina izlazi iz slavina u Lukavcu, gradiću sa oko 12.000 stanovnika, građani opisuju kao "crveni mulj".
Umjesto pitke vode, stanovnici ovog mjesta u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini koriste industrijsku, takozvanu tehničku vodu koja dolazi iz lokalne Koksare – jedinog izvora vodosnabdijevanja.
"Pa, ne pijemo mi ovu vodu decenijama", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Lukavčanin Edhem Muftić. Dodaje i da se voda iz Koksare koristi, uglavnom, za kupanje, zalijevanje bašti i pranje ulica. Za piće se, kaže, kupuje flaširana voda.
Uprkos tome što voda nije ispravna, jedina je koju imaju.
Situacija bi uskoro mogla postati još teža, ukoliko dođe do prestanka rada koksare. Kompanija H&P iz Zvornika, koja je kroz stečajni postupak preuzela upravljanje nad ovim preduzećem, najavila je mogućnost gašenja, i to svega dvadesetak dana nakon preuzimanja.
Koksara se nalazi u finansijskom kolapsu, s dugovima većim od 500 miliona maraka (oko 250 miliona evra) i otvorenim stečajem. Prethodno je H&P Zvornik, ugovorom o zakupu imovine i upravljanju proizvodnjom, najavio stabilizaciju pogona, te očuvanje proizvodnje.
Gašenje fabrike pogodilo bi oko 600 radnika, ali i niz dobavljača, transportnih i servisnih firmi, kao i budžet lokalne zajednice. Posebno bi bila ugrožena komunalna preduzeća, koja bi u tom slučaju morala tražiti alternativna rješenja za održavanje vodosnabdijevanja i infrastrukture.
Problem vode u Lukavcu datira decenijamaLukavačka koksara je privatizovana 2003. godine. Tada joj je pripala i filter stanica koja prečišćava industrijsku vodu, a u fabriku dolazi cjevovodom iz obližnjeg jezera.
"Znači, iz česmi ide opasna voda i ljudi se razboljevaju. Ali eto, imamo to što imamo i daj šta daš", kaže Edin Mejrić, koji dodaje i da su Lukavčani navikli na takvu vodu.
Muhamed Spahić, direktor Javnog preduzeća Rad Lukavac, tvrdi da voda nije za piće, ali da je bakteriološki i hemijski u dozvoljenim granicama.
Iako nije za piće, voda se Lukavčanima fakturiše kao pitka – po cijeni od 0,76 maraka (0,38 evra)po kubiku, bez PDV-a.
"Mi fakturišemo prema gradu, po potrošnji. Moramo imati radnike, popravljati cjevovod, imamo troškove održavanja, a i kupujemo tu vodu, plaćamo je 0,33 maraka (0,16 evra) bez PDV-a. Razlika je samo za održavanje, mada smo u minusu", pojašnjava on.
Navodi i kako se problem vodosnabdijevanja Lukavca pokušava riješiti više od 20 godina, ali bezuspješno.
"Oni su mogli otkupiti filter stanicu zajedno sa vodom. Tehnološke vode ima oko 90 litara u sekundi, mi uzimamo oko 60. Trenutno nam prodaju sve, ali sada je sve pod upitnikom", pojašnjava Spahić.
Bez obzira na potencijalno gašenje koksare, stečajni upravnik Almir Bajrić kaže za RSE da bi se vodosnabdijevanje trebalo nastaviti neometano.
Iz Gradske uprave Lukavac za Radio Slobodna Evropa je rečeno da su se zvanično obratili svim nadležnim institucijama, formirali krizni štab, te usvojili zaključke kojima se predlaže proglašenje stanja neposredne opasnosti "od tehničko-tehnološke nesreće".
"Kontinuitet rada Filter stanice Modrac i isporuka vode predstavljaju apsolutni prioritet za Grad Lukavac. U ovom trenutku ne postoji neposredna obustava vodosnabdijevanja, ali zbog složenosti sistema i povezanosti sa tehnološkim procesima u Koksari, rizik se ne može u potpunosti isključiti. Upravo zbog toga su doneseni zaključci kojima se stečajni upravnik obavezuje da osigura kontinuitet proizvodnje vode", navode u odgovoru iz Gradske uprave Lukavac.
Problemi oko gašenja koksareZa Bajrića, pored vodosnabdijevanja, jedan od mogućih problema je gašenje peći u kojima se proizvodi koks.
Koksna baterija nije običan industrijski pogon koji se može ugasiti i ponovo upaliti po potrebi. Jednom zaustavljena, više se ne može ponovo pokrenuti. Zbog toga njeno gašenje zahtijeva poseban elaborat, kao i niz ekoloških dozvola i precizno definisane planove.
U lukavačkoj Koksari bateriju čini 65 peći, a proces gašenja mora se odvijati po strogo propisanim tehničkim protokolima. Podrazumijeva pažljivu kontrolu temperature, bezbjedno pražnjenje peći i kontinuirani nadzor štetnih emisija, kako bi se spriječile ozbiljne posljedice po okolinu i zdravlje ljudi.
"Informisan sam da, ukoliko se odluče na gašenje, sve će biti urađeno po sigurnosnim procedurama", kaže Bajrić.
Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za RSE su rekli da "svaki operater prilikom privremenog ili trajnog zatvaranja pogona ili postrojenja dužan osigurati provođenje mjera zaštite okoliša i zdravlja ljudi koje propisuje nadležni organ, a koje obuhvataju mjere sprječavanja i smanjenja negativnih utjecaja, mjere sanacije okoliša, kao i mjere monitoringa stanja okoliša".
Podsjećaju i da Koksara Lukavac posjeduje "Studiju uticaja na okoliš iz 2020. godine za zatvaranje postrojenja", koja propisuje način sprovođenja tog postupka, kao i obaveze operatora.
S obzirom da se radi o dozvoli staroj pet godina, studija se mora ažurirati.
"S tim u vezi, Federalno ministarstvo okoliša i turizma zahtijeva da kompanija Koksara d.o.o. Lukavac u najkraćem roku dostavi informacije o trenutnom statusu rada postrojenja, eventualnim planovima obustave ili prekida rada, kao i aktivnostima vezanim za ažuriranje Studije uticaja na okoliš za zatvaranje postrojenja", navodi se u dogovoru resornog ministarstva.
Ekološki rizici tokom i nakon gašenjaEkološki rizici gašenja koksne baterije zavise od načina kako će se sprovesti gašenje.
Stručnjaci ističu da su ekološke posljedice minimalne, ukoliko se proces bude vodio po pravilima.
Samir Lemeš, profesor na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici kaže da je gašenje koksnih peći "vrlo težak i zahtjevan proces koji se mora raditi striktno propisanim procedurama".
"Prije svega, koksara mora biti okružena mjernim uređajima da se prate emisije zagađujućih materija, posebno specifičnih polutanata koji se javljaju samo u koksari. Koliko znam, u BiH imamo, čak, i mobilne stanice za mjerenje benzena, toluena – materija koje se mogu pojaviti i koje se, inače, nažalost, ispuštaju iz koksare nekontrolisano, kroz otvore peći i ventilacione sisteme.
Prilikom gašenja može doći do enormnih količina i to mora biti pod strogom kontrolom, uz prisustvo inspekcije i ovlaštenih laboratorija, kako bi se spriječilo nekontrolisano ispuštanje ogromnih količina", pojašnjava profesor Lemeš.
Ukoliko dođe do gašenja koksne baterije, ostaje problem kontaminiranog zemljišta u širokom krugu fabrike i potencijalnog uticaja na okolne vodne tokove, upozorava Bajazit Okić, penzionisani rudarski inžinjer i član Foruma za zaštitu okoline u Lukavcu.
"Istraživanja pokazuju da je kontaminacija prisutna do tri kilometra od centra pogona. Vode će biti minimalno kontaminirane, jer će se isprazniti određene kolone i otpadne vode će otići u rijeku Spreču. Nakon određenog perioda ne bi trebalo biti većih ekoloških posljedica, pod uslovom da se sve radi po zakonu", smatra Okić.
Iz preduzeća H&P nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o potencijalnim problemima sa snabdijevanjem vode i ekološkim aspektima procesa gašenja Koksare, kao i njihovim namjerama sa ovim preduzećem.
Kako je Koksara došla u trenutno stanje?Stečajni upravnik kaže da ih je upravljač obavijestio da kompanija nema interes za dalji rad ove fabrike u Lukavcu.
"Obaviješteni smo da zbog loših rezultata na tržištu, velikih ulaganja bez povrata i najavljenih poskupljenja (CO₂ takse, električna energija, transport), oni nisu u mogućnosti dalje nastaviti proizvodnju i voditi poslovni proces", ističe Bajrić.
Ukoliko se koksara zatvori, bez posla će ostati oko 600 radnika.
Ermin Halilović, predsjednik sindikata radnika Koksare, kaže za RSE kako su odlučili da odbiju proces gašenja peći na koks.
Koksara (Koksno-hemijski kombinat- KHK) je privatizovana 2003. godine. Tada ju je kupio indijski tajkun Pramond Mittal i njegova porodica.
Mittalova kompanija Global Steel Holdings Ltd. (GSHL) preimenovala je KHK u Global ispat koksne industrije Lukavac (GIKIL).
Lakshmi Mittal, vlasnik multinacionalna korporacija za proizvodnju čelika "Arcelor Mittal", stariji brat Pramonda, 2004. u BiH kupuje Željezaru u Zenici, koja koristi koks u proizvodnji. Ova kompanija kupila je i Rudnik željezne rude "Ljubija" kod Prijedora.

No, nakon finansijskih problema u radu GIKIL-a i optužbi za pronevjeru oko 11 miliona evra, milijarder Pramod Mittal je 2019. godine uhapšen. Nakon toga je oslobođen, nakon čega je napustio BiH, a njegova kompanija GSHL je otišla u stečaj.
Mittal i njegova porodica vode pravnu bitku protiv Bosne i Hercegovine, tvrdeći da im je nezakonito oduzeta kontrola nad GIKIL-om.
Konzorcijum "Pavgord" iz Foče i "H&P" iz Zvornika u vlasništvu Gordana Pavlovića, biznismena iz entiteta Republika Sprska, kupio je kompaniju "Arcelor Mittal" od indijskih biznismena za 10,7 miliona evra polovinom ove godine.
Time je preuzeo Željezaru u Zenici, Rudnik željezne rude kod Prijedora, te upravljanje Koksarom u Lukavcu.
Sva ova preduzeća su opterećena velikim dugovima i gubicima.