Sjeverna Makedonija s praznim gasovodima dok Evropa prelazi na vodik

I nakon više od dvije decenije obećanja i utrošenih stotina miliona eura javnog novca, Sjeverna Makedonija ostaje bez funkcionalne nacionalne gasovodne mreže.

Prirodni gas se trenutno stvarno koristi samo u dva grada u zemlji, od kojih samo jedan ima distributivnu mrežu. Najveći dio magistralnih gasovoda je izgrađen, ali ostaje prazan, dok Evropska unija u isto vrijeme ubrzano napušta fosilna goriva i investira u vodik, koji je također gas, a država sporo stavlja u funkciju prijenosne gasovodne sisteme koji su odavno trebali biti osnova energetske tranzicije.

Jedino interkonektivni gasovod s Grčkom, koji je trenutno u izgradnji, projektovan je tako da bi se u budućnosti mogao prilagoditi za transport vodika. To dodatno otvara pitanje hoće li Sjeverna Makedonija uopšte moći na vrijeme odustati od fosilnih goriva do 2050. godine, uključujući i prirodni gas, kao potpisnica Pariškog klimatskog sporazuma i drugih međunarodnih klimatskih obaveza.

Mnogo finansijskih sredstava uloženo je u proteklih 11 godina, a bez ikakvog efekta, smatra Mitko Andrejevski – stručnjak za energetiku i gasifikaciju. On za Radio Slobodna Evropa kaže da će razvoj distributivnih gasovodnih sistema potrajati dodatnu deceniju, te ističe da država trenutno nema jasnu viziju kakve bi koristi oni donijeli.

"Po mom mišljenju, prioritet treba da bude stavljanje u funkciju već izgrađenih magistralnih gasovodnih sistema. Imamo industrijske kapacitete koji se mogu priključiti na prijenosni sistem koji je već izgrađen, ali je van funkcije. Prije svega mislim na industrijske zone u Štipu, Negotinu, Kavadarcima, Prilepu i Bitoli, kao i na dionicu prema Tetovu i Gostivaru, pored koje prolazi magistralni gasovod. U sljedećoj fazi slijede TE‑TO Negotino i REK Bitola", kaže Andrejevski.

Dvije decenije obećanja, dva grada s gasomTrenutno je samo 663 potrošača priključeno na aktivne distributivne gasne mreže. Od toga je 411 u Strumici, 235 u Kumanovu, dok je svega 17 industrijskih korisnika priključeno na gas putem ekonomske zone TIRZ Skoplje, prema podacima Ministarstva energetike, rudarstva i mineralnih sirovina.

Ministrica energetike, rudarstva i mineralnih sirovina Sanja Božinovska je izjavila 2. februara da je u posljednjih sedam godina postojao zastoj u razvoju distributivne gasovodne mreže, ali da trenutno zajedno s NOMAGAS‑om rade na novom akcionom planu za gasifikaciju.

"Imamo sve na papiru i to treba realizirati", izjavila je Božinovska, koja je predstavila godišnji plan izgradnje 67 energetskih objekata, uglavnom fotonaponskih centrala, jedne vjetroelektrane, ali i kogenerativne gasne centrale kapaciteta 496 megavata (MW) i investicije veće od 445 miliona eura u Vardarskoj regiji.

Iako je još 2019. godine najavljeno javno‑privatno partnerstvo za izgradnju i upravljanje distributivnom gasovodnom mrežom, postupak je poništen u augustu 2024. godine. Državni zavod za reviziju u izvještaju iz decembra 2025. godine upozorava da ovom odlukom "budući model gasifikacije domaćinstava i biznisa ostaje neizvjestan", ostavljajući zemlju bez jasne strategije kako gas dovesti do krajnjih korisnika.

Božinovska je rekla da odluka o modelu još nije finalizirana, ali da se "radi na tome".

Sjeverna Makedonija nema vlastita nalazišta prirodnog gasa i u potpunosti se oslanja na uvoz. Trenutno se zemlja snabdijeva isključivo putem gasovoda iz Bugarske, koji je dio Međunarodnog koridora 8, koji prolazi kroz Ukrajinu, Moldaviju, Rumuniju i Bugarsku, s glavnim izvorom gasa iz Rusije.

Gasovod iz Bugarske je prijenosni, a za priključenje domaćinstava, industrije i manjih biznisa neophodna je izgradnja distributivne mreže. Razlika u odnosu na prijenosnu mrežu je u tome što distributivna mreža radi pod nižim pritiskom.

Trenutno samo u Kumanovu postoji distributivna mreža povezana s prijenosnim sistemom interkonektora s Bugarskom.

U Strumici su domaćinstva koja koriste gas priključena na takozvani "virtualni gasovodni sistem", jer grad nije fizički povezan s prijenosnom mrežom, a gas se isporučuje u komprimiranom obliku.

Gasifikacija bez gasaAli gas i dalje ne dolazi u gradove, iako je Državni zavod za reviziju utvrdio da je u prethodnim godinama uloženo više od 143 miliona eura javnih sredstava u izgradnju tri magistralna gasovoda, koji još uvijek nisu pušteni u upotrebu.

Revizori su utvrdili ozbiljne sistemske slabosti u radu AD NOMAGAS Skoplje, državne kompanije zadužene za prijenos prirodnog gasa.

U revizorskom izvještaju se navodi da stotine kilometara potpuno izgrađene infrastrukture u periodu od 2016. do 2024. godine ne donose nikakav energetski ni ekonomski efekat.

Riječ je o još uvijek nepuštenim u rad magistralnim gasovodima – dionici od Klečovaca dužine 61 kilometar (LOT 1), 36 kilometara u Negotinu s gasnim stanicama u Štipu i Negotinu, prijenosnom gasovodu dužine 92 kilometra Negotino/Kavadarci – Bitola (LOT 2) i gasovodu od 78 kilometara Skoplje – Tetovo – Gostivar (LOT 5).

Andrejevski kaže da su investicije u distribuciju prirodnog gasa dugotrajan proces i da je povrat investicije minimalno 15 do 20 godina, zbog čega licence za ove projekte najčešće traju od 30 do 35 godina.

"Prednosti gasifikacije su nesporne, ali način na koji će se ona razvijati mora biti pažljivo isplaniran. Pri tome treba imati u vidu da Evropska unija u svojoj viziji za 2050. godinu u potpunosti napušta prirodni gas i zamjenjuje ga vodikom, koji je također gasovito gorivo, ali zahtijeva drugačije investicije od onih najavljenih za prirodni gas. Takav je primjer interkonektora s Republikom Grčkom, koji je u skladu s vizijom EU za primjenu vodika duž istog gasnog koridora", kaže Andrejevski.

Vladina obećanja se nastavljajuOd Skoplja prema Tetovu i Gostivaru prolazi magistralni gasovod koji je izgrađen prije nekoliko godina, ali kroz njega još uvijek ne teče gas, a u ovim gradovima još nije započeta izgradnja distributivne mreže. Prema nalazima revizora nabavljene su cijevi za izgradnju distributivne mreže za prijenos prirodnog gasa - prstena grada Skoplja, ali nema realizacije.

Istovremeno, samo nekoliko velikih industrijskih potrošača u Skoplju, poput fabrike Makstil i kogenerativne elektrane TE-TO, direktno su priključeni na gasni sistem i dobijaju gas neposredno iz prijenosnog gasovoda iz Bugarske. Veliki industrijski potrošači mogu se direktno priključiti na prijenosne sisteme i njima nije potrebna mreža nižeg pritiska.

Obećanja o gasifikaciji dolaze i od aktuelne Vlade. Ministrica Božinovska je u više navrata naglasila da se energetska infrastruktura, uključujući i gasne interkonektore, mora graditi ubrzanim tempom radi jačanja energetske sigurnosti zemlje. Nedavno je istakla i gasni interkonektor sa Srbijom kao strateški projekat koji treba da se realizira ubrzanom dinamikom.

"Gasni interkonektor sa Srbijom jedan je od najvažnijih regionalnih infrastrukturnih projekata koji će omogućiti stvarnu energetsku stabilnost i sigurnost. Ovaj projekat nije važan samo za Sjevernu Makedoniju i Srbiju – on je značajan i za cijelu Evropu", rekla je Božinovska.

Premijer Hristijan Mickoski je u januaru ove godine najavio da će država pregovarati o investiciji u iznosu od oko jedne milijarde eura za gasifikaciju. Naveo je da će investicija biti kompanije "AKSA" ove jeseni, kao i još nekoliko projekata koji se razrađuju u oblasti gasne infrastrukture i kogenerativnih gasnih centrala.

Obećanja o gasifikaciji davala je i prethodna vlada. Između ostalog, 2021. godine tadašnji premijer Zoran Zaev obećao je da će do 2026. godine prvi blok najvećeg energetskog kapaciteta u zemlji, REK Bitola, biti zamijenjen kogenerativnom gasnom elektranom snage 250 megavata, koja će pored električne energije obezbjeđivati i toplotnu energiju za Bitolu.

Gas je važan za konkurentne bizniseAndrejevski kaže da gasifikacija nesumnjivo donosi ekološke, ekonomske i finansijske koristi te da je nemoguće da biznisi koji koriste naftu i mazut budu konkurentni onima u susjedstvu koji u svom proizvodnom procesu koriste prirodni gas.

"Vaš proizvod jednostavno neće moći biti konkurentan. Uvođenje CBAM‑a dodatno će vršiti ozbiljan pritisak na sve industrijske sektore koji izvoze svoje proizvode u EU da prilagode proizvodni proces uz smanjenu emisiju CO₂", kaže Andrejevski.

CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) je politika EU koja uvodi "cijenu ugljika" za određene uvezene proizvode s visokim ugljičnim otiskom, poput čelika, aluminija, cementa, đubriva, vodika i električne energije.

Hoće li domaćinstva moći koristiti gas?U vezi s tim da li je tehnički i ekonomski izvodivo provesti gasifikaciju i izgradnju distributivne mreže u već izgrađenim stambenim i poslovnim objektima u glavnom gradu Skoplju i drugim gradovima, posebno imajući u vidu ubrzanu urbanu ekspanziju, Andrejevski kaže da je to tehnički izvodivo i ekološki isplativo, ali da je za ekonomske koristi ponovo potrebna vizija ili paradigma u kojem će se pravcu država kretati u narednim decenijama.

"Primjer: Skoplje ima toplifikacijski sistem koji je iskorišten 40–50 posto. Razvoj gasifikacije konkuriše već postojećem toplifikacijskom sistemu i stvara uslove za njegovo gašenje. Da li je to ekonomski opravdano", kaže Andrejevski.

Cijena gasa je dramatično porasla na svjetskim berzama, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, iako su se cijene kasnije stabilizirale.

Maloprodajna cijena gasa za krajnje korisnike u 2025. godini iznosi između 56 i 60 eura po megavat-satu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

To je značajna razlika u odnosu na period kada je prosječna evropska cijena prirodnog gasa 2022. godine dostigla ekstremnih 132 eura po megavat-satu, dok su u augustu 2022. cijene na tržištu dosezale i do 236 eura po megavat-satu.

Istraživanje građanske organizacije "Eko-svest" iz 2023. godine pokazuje da bi interes domaćinstava za prelazak na prirodni gas postojao samo ako bi se cijena kretala između 65 i 90 eura po megavat-satu.

"To znači da su projekcije za masovnu gasifikaciju ostvarive samo ukoliko gas ostane značajno jeftiniji od alternativnih goriva", navodi se u istraživanju organizacije "Eko-svest".