Bivši NATO komandant: Iranska kriza otkriva da je Zapad 'podijeljeniji od protivnika'

Kako rastu tenzije u Hormuškom moreuzu i Washington vrši pritisak na saveznike da pojačaju angažman, rasprava se više ne vodi samo o tome da li NATO ima kapacitete da doprinese, već i o tome može li savez upravljati još jednim velikim sigurnosnim testom bez produbljivanja transatlantskih tenzija.

U centru te rasprave nalazi se mehanizam koji je do sada uglavnom izostajao iz razgovora, Član 4, NATO-ova klauzula o konsultacijama, koja omogućava saveznicima da se formalno sastanu kada jedna članica smatra da su njena sigurnost, teritorijalni integritet ili politička nezavisnost ugroženi.

Za penzionisanog generala sa četiri zvjezdice Philipa Breedlovea, bivšeg vrhovnog komandanta savezničkih snaga NATO-a u Evropi (SACEUR), izostanak konsultacija dio je problema.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa kaže da ono što neki predstavljaju kao presudni "iranski test" za NATO predstavlja i priliku da se resetuje način na koji savez upravlja krizama koje su izvan njegovog tradicionalnog područja, ali i dalje imaju direktne strateške posljedice.

RSE: Da li gledamo presudni "iranski test" za NATO ili trenutak koji bi mogao razotkriti njegove granice? S obzirom na očekivanja Washingtona i podjele među saveznicima, šta NATO realno može učiniti i gdje su njegova ograničenja?

Breedlove: Kao što znate, nikada nismo aktivirali član 4 u NATO-u povodom ove akcije. Moj savjet svima je da se povuku od svih taktika pritiska i oštre retorike, i da sjednemo i posmatramo ovo kao priliku.

Šta možemo učiniti zajedno? Koje dijelove NATO može donijeti u ovu slagalicu, i ako je potrebno, čak i pozvati na konsultacije po članu 4, kako bi NATO vidio da je angažovan na način na koji treba biti kada se bavimo NATO-om.

Kada sjednemo, vjerujem da možemo pronaći mnogo prostora gdje NATO može, mogao bi i nadam se treba postati dio operacije. Ali ključ je zaustaviti oštar pristup, zaustaviti svu retoriku u novinama, započeti stvarne konsultacije na nivou saradnje, pokušati pronaći prilike i posmatrati ovo kao pozitivnu priliku za našu zajedničku budućnost.

RSE: Čujemo od različitih zvaničnika i stručnjaka, s obje strane političkog spektra, koji dovode u pitanje da li je NATO strukturiran da se nosi s ovakvom asimetričnom krizom u sivoj zoni kada je riječ o Hormuškom moreuzu. Ili je izgrađen za neko drugo vrijeme.

Breedlove: NATO je izgrađen da se brani od našeg neprijatelja. Mi i dalje imamo istog neprijatelja. Taj neprijatelj je Rusija. Konačno imamo sve dokumente i papirologiju koji priznaju da je Rusija neprijatelj.

Rusija je započela rat u Evropi napadom na Ukrajinu, a sada, mnogi ljudi griješe kada govore o tome, kažu da rat traje četiri do pet godina. Ovaj rat traje 12 godina. Počeo je 2014. i od tada nije stao.

Dakle, NATO je izgrađen da brani Evropu i NATO saveznike od našeg zajedničkog neprijatelja, a to je Rusija Vladimira Putina. Dakle, da, izgrađeni smo na određeni način, ali rekao bih vam da postoji mnogo kapaciteta, uključujući sposobnosti razminiranja mora i druge, koje NATO ima, a koje bi bile vrlo vrijedan dodatak naporima koji se trenutno odvijaju u Zaljevu.

I opet, ako se povučemo, smanjimo retoriku i počnemo sarađivati i zajedno tražiti prilike, mislim da to možemo postići.

RSE: Vratimo se u vrijeme kada ste bili SACEUR. Da ste sada na toj poziciji, kako bi izgledalo učešće NATO-a kada je riječ o Iranu?

Breedlove: Učešće NATO-a bi izgledalo tačno onako kako odluči NAC [Sjevernoatlantsko vijeće, najviše tijelo za donošenje odluka u savezu].

Način na koji funkcioniše SACEUR je da razvija opcije i predstavlja ih NAC-u, koji je stvarni organ odlučivanja u NATO-u. Tamo je sva vlast i moć.

Zatim bi SACEUR predstavio opcije Sjevernoatlantskom vijeću, a NAC bi odlučio. Tako NATO u suštini funkcioniše. SACEUR bi NAC-u ponudio niz opcija i dao svoju preporuku, a NAC bi razmotrio i odlučio.

A ako NAC kao cjelina ne odluči podržati operaciju, mogla bi postojati "koalicija voljnih" koja bi učestvovala u operaciji pod NATO zastavom. Dakle, opet, riječ je o pravilnoj koordinaciji i nivou koordinacije, traženju prilika i zajedničkom napredovanju, umjesto međusobnog prepucavanja u novinama.

RSE: U praktičnom smislu, šta evropske vojske zapravo mogu doprinijeti u današnjem okruženju? I konkretno na pomorskom planu, da li evropske mornarice donose ključne kapacitete za protuminsko djelovanje koje SAD trenutno nemaju?

Breedlove: Pa, nisam siguran da SAD zaista "nemaju". Mi tamo ne koristimo većinu naših snaga. Moglo bi se angažovati više snaga. Ali mislim da Sjedinjene Države traže da se i drugi u svijetu, koji imaju koristi ili nemaju koristi od protoka nafte, pridruže SAD-u i pomognu u ovom procesu.

I da, postoji nekoliko NATO mornarica sa izuzetno sposobnim pomorskim kapacitetima i vrlo sofisticiranim proturaketnim sistemima. Kao što sam rekao, imamo dvije stalne grupe za protuminsko djelovanje koje su uvijek spremne.

Dakle, postoje kapaciteti u NATO-u koji, ako bi NATO bio pravilno angažovan i ako bismo mogli postići dogovor, predstavljaju veliku priliku da NATO bude dio ovog napora.

RSE: Ako tenzije nastave rasti, koliko je važna evropska podrška za održavanje američkih operacija u moreuzu? S obzirom na to da američki državni sekretar Marco Rubio putuje u Rim kako bi o tome razgovarao sa saveznicima, i da postoji prostor, kako ste ranije rekli, za pregovore, kakvu ulogu vidite za Evropu u narednoj fazi ove krize?

Breedlove: Lično, ovo je moje mišljenje. Smatram da je izuzetno važno. [Ruski predsjednik Vladimir] Putin i [kineski predsjednik] Xi Jinping pružili su podršku Iranu. I mislim da se Iran osjeća da je u dobroj poziciji jer trenutno u ovoj operaciji gleda samo Izrael i Sjedinjene Države. I dok god Iran, gospodin Xi i gospodin Putin uspijevaju manevrisati kako bi zadržali zapadne saveznike izvan operacije, cijeli teret ponovo pada na Izrael i Sjedinjene Države.

To bi bio teži put za Sjedinjene Države, ali vjerujem da su SAD posvećene da učine ono što moraju, sa ili bez saveznika, samo bi bilo bolje da gospodin Xi, gospodin Putin i vjerski lideri u Iranu vide da su Sjedinjene Države podržane od drugih članica zapadnog svijeta koje su zainteresovane za ovo, uključujući čak i zemlje poput Južne Koreje, Japana, Australije, Novog Zelanda i drugih. Bilo bi dobro da ove tri države, Rusija, Kina i Iran, vide da su zapadne zemlje usklađene u naporu da to učine.

RSE: Ako su izvještaji tačni da Vladimir Putin aktivno podržava Iran, uključujući navodno dijeljenje obavještajnih podataka, zar to samo po sebi ne zahtijeva jedinstven odgovor NATO-a? I koliko šteti koheziji saveza kada protivnici djeluju sve koordiniranije, dok saveznici ostaju podijeljeni oko toga da li i kako se angažovati?

Breedlove: Prije nekoliko godina rekao sam nešto što se ljudima nije svidjelo, ali je privuklo pažnju. A to je, znate, ako vas neprijatelj napada, a vi se međusobno nadmećete, organizujete ili razmišljate o njemu, on pobjeđuje.

Suština je da imamo neprijatelja, u ovom slučaju Iran, kojeg podržavaju dvije sile koje ne žele dobro Sjedinjenim Državama ili Zapadu uopšte. Dakle, oni su ujedinjeni u svom naporu, a mi nismo ujedinjeni u našem. I to će dugoročno biti problem.

RSE: Neki saveznici od početka tvrde da ovo nije njihov rat. Ali s obzirom na ono što ste opisali, rusku podršku Iranu i paralelnu podršku Irana Rusiji u Ukrajini, ne proširuje li to efektivno sukob u širi sigurnosni izazov za cijeli savez?

Breedlove: Kada sam bio SACEUR, naučio sam da ne mogu diktirati pojedinačne politike suverenim državama. Suverene države će morati same donijeti odluke o tome da li će podržati ili ne.

I mislim da će mnoge od njih, ako "izračunaju", razumjeti šta to znači za njih: da, nisu započele ovaj rat, ali sada imamo rat i on počinje ozbiljno uticati na energetske mogućnosti za druge zemlje na Zapadu i neke naše saveznike na Dalekom istoku.

Dakle, moglo bi se nadati da će, dok ove suverene države razmatraju da li da se uključe ili ne, uvidjeti vrijednost toga da ne dopuste gospodinu Xiju, gospodinu Putinu i režimu u Iranu da dugoročno određuju cijene energije i energetsku politiku.

RSE: Koji izlazni putevi trenutno postoje koji bi mogli deeskalirati unutrašnje tenzije bez slanja signala slabosti NATO-a?

Breedlove: Oni [NATO saveznici] moraju odlučiti da li će se uključiti ili će neka "koalicija voljnih" ili pojedinačne države postati uključene, ili neće. Dakle, oni su trenutno na izlaznoj rampi. Nisu angažovani.

RSE: Kada je riječ o Hormuškom moreuzu, predsjednik Donald Trump je više puta rekao da SAD ne zavise od moreuza na isti način kao Evropljani i da bi Evropljani koji imaju koristi trebali preuzeti inicijativu. Mogu li oni bez SAD-a to uraditi sami?

Breedlove: Mislim da bi bilo vrlo teško za NATO da to uradi bez Sjedinjenih Država. Imamo savez. Zašto ne bismo iskoristili priliku da radimo na ispravan način kao saveznici i zajedno riješimo ovo? To je, mislim, put kojim želimo ići.

RSE: Na kraju, generale, rizikuje li NATO da djeluje podijeljeno u trenutku kada njegovi protivnici, uključujući Rusiju, Kinu i Iran, djeluju sve koordiniranije? I na kraju, da li ova kriza jača jedinstvo saveza ili rizikuje da ubrza transatlantsko udaljavanje?

Breedlove: Ovo je mnogo veće od NATO-a, mnogo, mnogo veće od NATO-a. Kina ovo posmatra i vjerovatno je sretnija nego ikad. Vide Zapad podijeljen. Putin je tokom cijelog vremena na čelu Rusije pokušavao razdvojiti Sjedinjene Države od NATO-a. Mora da je presretan onim što vidi. Dajemo mu najveći poklon koji je ikada imao kao lider, i moramo smisliti kako to popraviti.

Neprijatelji Zapada ne trebaju vidjeti Zapad kako se međusobno sukobljava, a lideri Zapada, mislim, ako zaista prepoznaju signal koji šalju Xiju i Putinu našim podjelama, mislim da bi zastali i preispitali gdje se nalazimo, i vjerujem da je to važno.

Zato kažem: sada imamo priliku da ovo ponovo sastavimo, postavimo u pravi kontekst i onda kroz saradnju izađemo iz ovog problema.