Ekstremni turizam: Od Moskve do Vladivostoka u vagonu bez kupea
Moje prvo jutro u ruskom vlaku. Ne znam gdje smo. Starija žena do mene kaže mi "Dobroe utro!" Vani sija sunce, a mi prolazimo kroz seoce s raznobojnim drvenim kućicama.
Red vožnje između velikih gradova je u neredu. Pored redovnih putničkih linija ima i mnogo teretnih vlakova. Izvor: Peggy Lohse
Razgovaramo s mladom ženom koja sjedi ispred nas. Zove se Marija i živi u Moskvi. Ide u posjet roditeljima koji žive u malom gradu na Uralu. Radi u kompaniji za izradu namještaja, čita udžbenike francuskog i voli Sankt Peterburg i Moskvu. Ali Francusku voli više. Njezin dečko je iz južne Francuske i ona mašta o tome da se preseli kod njega.
Kažem joj da planiram zimi ići u Sibir. Ona me pita imam li odjeću - "Trebat će ti 'šuba' (bunda)", kaže ona. Zatim me uči koje sve vrste bundi postoje. Kaže da je najbolja bunda od ovčjeg krzna. Vjerojatno se može naći po pristojnoj cijeni.
Gledam kako cijeli svijet prolazi ... Ustvari, što dalje idete na istok breze su sve deblje i zaklanjaju vam vidik. Izvor: Peggy Lohse
Maša silazi u Jekaterinburgu. Na stanici je čekaju roditelji. Kada sam jedne zime bila u Krasnojarsku, kupila sam toplu jaknu i preživjela čak -45 stupnjeva! Ostala sam u kontaktu s Mašom i ponekad se čujemo preko Skypea. Ona se već udala i preselila u Francusku.
Dan 4: Nova lica, nove priče
Negdje usred Sibira, između Novosiba, kako mještani nazivaju "sibirsku prijestolnicu" (Novosibirsk) i Irkutska, u blizini Bajkalskog jezera, skoro svi moji susjedi siđoše s vlaka. U gradiću Jurga u naš vagon uđe velika skupina mladića, budućih vojnika. Ne prave buku - vjerojatno se pitaju kako će im biti u vojsci. Razgovaraju s majkama preko telefona.
Ove tipične čaše za čaj odlične su na putovanju. Možete ih kupiti kao suvenir. Izvor: Peggy Lohse
U drugom gradiću uđe velika grupa starijih muškaraca. Koža im je smeđa, ali blijeda. Nakon nekog vremena jedan od njih se okrene k meni i počne mi se udvarati. Rekoh mu da sam iz Njemačke, a on se čak malo naljutio. Nije mogao povjerovati. Zatim je počeo diskutirati s prijateljima o mojoj nacionalnosti.
Ti ljudi idu sa sjevera. Oko pet mjeseci su radili na nekom nalazištu nafte u polarnoj oblasti. Sada se vraćaju na jug kod svojih obitelji, ali samo na dva mjeseca. Kažu mi: "Znaš li da pet mjeseci nismo vidjeli žene niti bilo koje druge ljude? Samo smo gledali jedni druge". I ovi će se uskoro odmoriti i "dobiti", kao i oni budući vojnici. Izvadit će dimljenu ribu, češnjak i kruh. I pivo i votku, razumije se. Kondukter im to neće zabraniti ako se budu lijepo ponašali.
Dan 6: Zbogom kućo moja s brezama, suncem i kotačima
Svakoga dana prelazimo bar po jednu vremensku zonu. Svakoga dana vidimo na stotine i tisuće breza, i već smo se navikli na ritam kloparanja kotača. A sada? Sada moramo dalje.
Zaista je jedinstvena stvar u putovanju vlakovima preko cijele Rusije što morate živjeti s "apsolutnim" strancima i nepoznatim ljudima u nečemu što je jednako kao velika i dugačka kuća. U određenom razdoblju oni su vam kao članovi obitelji, s tim što mogu vam reći što god požele jer teško da ćete se ikada ponovo sresti. I zaista, često kažu BAŠ SVE - o svojoj obitelji, o svome shvaćanju politike i svijeta, o ljubavi, smrti i vjeri. Budite spremni na to i otvoreni, i uživajte u putovanju!