EPILOG MUČNOG SLUČAJA KOJI JE ŠOKIRAO HRVATSKU Roditelji koji su odbili liječenje teško bolesnog sina na sudu se nisu ni pojavili

ZATVORSKE KAZNE ZA SMRT DJETETA - Viktor Brnobić (43) iz Kostrene nepravomoćno je osuđen na godinu i pol dana zatvora, dok je njegova bivša supruga Hana Budinski (40), prije Gržetić, iz Omišlja, dobila godinu dana zatvora zbog grube povrede djetetovih prava, jer su mu uskratili pravo na liječenje i ozdravljenje. Međutim, Županijski sud u Rijeci nije prihvatio inkriminirajuću točku optužnice prema kojoj su roditelji, odbivši svojeg devetogodišnjeg sina podvrgnuti liječenju, skrivili njegovu smrt. Za to bi kazna bila najmanje tri godine zatvora. Epilog je to mučnog procesa koji se protiv bivših supružnika vodio na Županijskom sudu u Rijeci zbog slučaja iz rujna 2015. godine koji je šokirao hrvatsku javnost. Naime, sinu Hane i Viktora na ljeto te godine dijagnosticiran je nehodgkinov limfom, zloćudna bolest za koju je jedina dokazana konvencionalna metoda liječenja kemoterapija. Unatoč inzistiranju liječnika u Dječjoj bolnici Kantrida, angažmanu Centra za socijalnu skrb, sudskim nalozima i postupku oduzimanja prava roditeljstva, dječak nije završio u bolnici, gdje bi bio podvrgnut kemoterapiji. Sve je kulminiralo odlaskom roditelja s djetetom u kuću u Gorski kotar, gdje su se sklonili zbog pritisaka socijalnih službi i mogućnosti da im sin, uz policijsku intervenciju, bude oduzet, te smrću mališana 5. rujna 2015. godine. Naime, kad su ga roditelji ipak doveli u bolnicu na Kantridi, bilo je prekasno te je dječak, koji je bio u vrlo lošem stanju, nažalost, preminuo. Inače, ubrzo nakon tragedije, Viktor Brnobić odselio se iz kuće u Kostreni, a kako su nam rekli susjedi, odselio se i njegov otac, negdje u Istru, te u kuću više nitko ne dolazi. Hana, koja se u vrijeme tragedije prezivala Gržetić i već je bila razvedena od Viktora, u međuvremenu se ponovno udala te više ne živi u Omišlju. Na izricanju presude nisu se pojavili, što, doduše, nisu bili ni dužni. O njihovim će žalbama sada odlučivati drugostupanjski sud. Nakon što je slučaj dospio u medije, Viktor Brnobić objašnjavao je da je protivnik kemoterapije, da je gledao svoju majku kako uslijed kemoterapije umire u teškim mukama, da se radi o otrovu te je, sa svojom već tada bivšom suprugom, sina podvrgnuo alternativnim metodama liječenja koje nisu dale rezultate. Na smrt djeteta reagirao je i DORH te je provedena istraga koja je rezultirala optužnicom, a na kraju i suđenjem i presudom. Teretilo ih se da su "na vlastiti zahtjev odveli dijete iz bolnice pa je uslijed neliječenja došlo do brzog napredovanja zloćudne bolesti i njezina širenja po svim vitalnim organima, što je posljedično dovelo do smrti djeteta 5. rujna 2015. godine. Zbog osjetljive prirode slučaja, suđenje je bilo zatvoreno za javnost. Sud nije prihvatio točku po kojoj je neliječenje prouzročilo smrt, pozvavši se na mišljenje medicinskih eksperata, vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Prema njima, smrt nije sa sigurnošću posljedica neliječenja, odnosno, nije sigurno da bi dijete preživjelo, ostalo živo i da se liječilo na adekvatan način, konvencionalnim metodama suvremene medicine. Državna odvjetnica Tea Radovani, koja je zastupala optužbu, najavila je žalbu. Žalbu su najavili i odvjetnici Brnobića i Budinski, koji su tražili oslobađajuću presudu jer smatraju da roditelji nisu postupali s neizravnom namjerom, a kazneno djelo za koje ih se teretilo može se počiniti samo s namjerom. - Obrazloženje presude nismo čuli, s obzirom na to da nismo bili na izricanju presude, osim što smo u međuvremenu informirani da je sud odlučio oba okrivljenika proglasiti krivima za blaži oblik kaznenog djela. To znači da su ipak prihvaćeni argumenti obrane da eventualni propust roditelja nije s apsolutnom sigurnošću u uzročno-posljedičnoj vezi sa smrtnom posljedicom, ali je i takvo njihovo ponašanje bilo pokriveno odgovarajućim rješenjem suda u izvanparničnim postupcima, u kojima se roditeljima dozvolilo takozvano pravo na drugo mišljenje, a što su oni poštovali odlaskom u Bolnicu Aviano u Italiji. Kako se za predmetno kazneno djelo traži postupanje s namjerom, stav je obrane da se u konkretnom slučaju u njihovu ponašanju ne stječu takva obilježja kaznenog djela - rekao nam je Brnobićev odvjetnik Klaudio Dekleva.