“Geopolitička Europska komisija” neće imati gotovo nikakav utjecaj izvan EU

BRISELSKI POUČAK - Svijet odavno nije bio pred tako velikim izazovom kakav je kriza oko Irana, a što radi EK? Ništa. Čeka da se svi vrate s božićnih i novogodišnjih praznika

Prijašnja Europska komisija Jean-Claudea Junckera za sebe je znala govoriti da je “politička Komisija” kako bi stvorila dojam da se radi o ozbiljnom tijelu EU koje nije samo skupina dobro plaćenih birokrata. Težina koju je Juncker osobno imao kao dokazani doajen zapadne politike utjecala je na to da i u pitanjima izvan Europske unije uloga Komisije bude prepoznata.

Kao dugogodišnji predsjednik luksemburške vlade, sudionik stotina summita EU, NATO-a, UN-a i drugih međunarodnih organizacija, svjedok i sudionik povijesnih promjena u Europi i svijetu, Juncker je svakako mogao stvoriti dojam o “političkoj Komisiji”. Međutim, čak i tijekom njegova mandata imidž “političke Komisije” bio je predmet ismijavanja kada EK nije bila u stanju ne samo nešto konkretno poduzeti po određenom pitanju, u slučaju neke krize, nego ni reći nešto suvislo.

Tradicionalno je Komisija najbolja kada treba pružiti humanitarnu pomoć, slati tehničku pomoć nakon požara, potresa ili poplava, koordinirati napore s drugima. No, kada negdje izbije kriza oko koje određeni faktori na međunarodnoj sceni i države članice EU imaju različite stavove i interese, Komisija ostaje po strani.

Nova Europska komisija na čelu s Ursulom von der Leyen, da ne bi možda kopirala naziv od prethodne, za sebe govori da će biti “geopolitička Komisija”. No, na samom prvom testu dokazala je da neće biti u stanju opravdati taj naziv.

Od “geopolitičke Komisije” očekuje se brza reakcija, barem brza izjava, u slučaju neke velike krize i velikog geopolitičkog izazova. A odavno svijet nije bio pred tako velikim izazovom kao što je proteklih dana nakon što su američke snage ubile iranskog generala Kasima Sulejmanija. Iran prijeti da ća se osvetiti, iranski saveznici također, SAD s druge strane prijeti, uključujući prijetnje prdsjednika Donalda Trumpa da će napasti i kulturne znamenitosti, što bi bilo kršenje međunarodnog prava.

A što u to vrijeme čini “geopolitička Komisija”? Ništa. Čeka da se svi vrate s božićnih i novogodišnjih praznika. Kako se uopće netko usudio izazvati neku krizu dok su dužnosnici Europske komisije na odmoru! Svi su se već izjasnili, a predsjednica Europske komisije to je učinila tek u ponedjeljak predvečer, par dana nakon svih drugih. A ta je izjava kao da ju je dao Sveti Otac, a ne “geopolitička Komisija”. Pozivanje na mir, suzdržanost, čuvanje stabilnosti, povjerenje među ljudima u regiji, deeskalaciju i druge već poznate fraze sve su što Europska komisija, i to vjerojatno nakon višednevnih vanjskih i interinstitucionalnih konzultacija, može sročiti kao nešto što čak smatra “jasnim stavom”.

Zna se zašto Europska komisija ne može biti brža, jasnija, odlučnija i aktivnija oko globalnih pitanja, ako nisu trgovina. Zato što to ne žele države članice. Zato što je vanjska politika i dalje područje oko kojeg se odluke usvajaju jednoglasno. Čak se i visoki predstavnik EU za zajedničku vanjsku politiku i sigurnost, u ovom slučaju bivši ministar vanjs

kih poslova Španjolske Josep Borrell, mora konzultirati s državama članicama prije nego što bilo što kaže u zajedničko ime, u ime Europske unije. Zato su i njegove izjave nedorečene, nejasne, otvorene za razne interpretacije. Jer, da su jasne, odlučne i nedvosmislene, onda bi se nekome mogao zamjeriti. A EU to ne želi, ne može i neće. EU nije jasna ni u osudi kršenja temeljnih ljudskih prava, građanskih i medijskih sloboda. Čak ima problema s tim pitanjima i u nekim svojim članicama.

Dok je uloga Europske unije, a pogotovo Europske komisije, tako općenita, u događajima u svijetu će biti ograničena, gotovo nikakva. Bit će ona EU koja na kraju plaća glavninu računa, ali koja nema neki utjecaj u političkom smislu. Nikakvi epiteti koje sebi daje Europska komisija, bilo “politička” ili “geopolitička”, to neće promijeniti. Nakon Brexita će težina EU u svijetu biti još manja jer odlazi jedna nuklearna sila s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Suzdržavanjem, oklijevanjem, odbijanjem priznavanja problema, EU gubi utjecaj izvan svojih granica, čak i u regijama u svom susjedstvu, od zapadnog Balkana do Sjeverne Afrike, a kamoli u ostatku svijeta. Pretjeran je optimizam i prevelika ambicija očekivati da će ova “geopolitička Komisija” to promijeniti.