VAPAJ ŽENE KOJA BRINE O 70 PASA, A ČIJOJ JE UDRUZI VODA DOŠLA DO GRLA 'Nemamo ih srca ostaviti, pogotovo štence, mačiće ili skotne kujice...'

TRAŽI POMOĆ - Sve domaće udruge koje se bave pomaganjem životinjama u teškoj su situaciji. Problemi su im zajednički: svima im nedostaje prostora, hrane, sredstava za plaćanje veterinara, plahti, podložaka, transportera... Mogli bismo svaki dan objaviti tekst o nekoj udruzi koja je u zaista teškoj situaciji, no to radimo samo u onim situacijama kada nekoj udruzi voda dođe do grla. To se sada događa udruzi Šapa u srcu iz Ogulina.

Sve domaće udruge koje se bave pomaganjem životinjama u teškoj su situaciji. Problemi su im zajednički: svima im nedostaje prostora, hrane, sredstava za plaćanje veterinara, plahti, podložaka, transportera... Mogli bismo svaki dan objaviti tekst o nekoj udruzi koja je u zaista teškoj situaciji, no to radimo samo u onim situacijama kada nekoj udruzi voda dođe do grla. To se sada događa udruzi Šapa u srcu iz Ogulina.

Udruga je zapravo jedan čovjek - Anica Pribanić. Ona o psima brine u mjestu Skradnik, a od nje, naravno, svi peru ruke. Jedinice lokalne samouprave, koje moraju riješiti situaciju vezanu za napuštene životinje, njoj ne pomažu. Ispravljamo se - Anica kaže kako je Grad Josipdol udruzi dao besplatni kontejner za smještaj životinja. To je sasvim dovoljno, ako se njih pita, da ona smjesti, nahrani, izliječi i očisti za 70 pasa o kojima se brine. Samo cijepljenje, koje se obavlja svake godine, košta oko pet tisuća kuna. S druge strane, Anica kaže kako je od Josipdola dobila barem kontejner. Grad Ogulin joj nije dao ništa. Razlog? Nije pod njihovom nadležnošću.

- Zapravo, ne znam koji je ovdje najveći problem: gradske vlasti, općina, neodgovorni vlasnici ili mi kao udruga. Kad bismo mi prestali smještati životinje, onda bi i Grad vidio da su sve te životinje na cesti veliki problem - kaže Anica i nastavlja:

- Komunalci u Ogulinu ne rade svoj posao kako treba. Sada imaju ovlasti i trebali bi popisati sve pse, očitati čipove, kazniti one koji ne čipiraju i ne cijepe te prijaviti one koji pse drže u nehumanim uvjetima. Nama nitko ne pomaže, ni Grad ni općine. Općina Josipdol sada je dala poticaj za kastriranje na našem području i iskreno se nadam da će to smanjiti odbačena legla, a Grad Ogulin po tom pitanju ne radi ništa. Mi smo čak pisali projekt da se kastriraju sve kujice na području Ogulina, ali nemaju sluha. Gradonačelnik tvrdi da mi ne spadamo u Ogulin, što je više nego smiješno pa više niti ne želim uopće trošiti energiju na njih jer oni itekako znaju kako bi, da nema naše udruge, to itekako osjetili na svom budžetu. Radije će poslati psa u šinteraj u Utinju nego da nama pomogne kastracijom, cijepljenjem i kojom vrećom hrane - priča Anica.

- Ovdje je ljudima normalno ubiti svog psa i nabaviti drugog, bacati legla mačića i pasa u kontejner ili šumu, gdje god im je usput. Psi su na lancima i žive u užasnim uvjetima. Da se razumijemo, mi stvarno nismo dužni uzeti nikoga jer nismo sklonište, iako smo to nesvjesno postali. Nemamo ih srca ostaviti, pogotovo štence, mačiće ili skotne kujice - kaže Anica koja godinama muku muči s činjenicom da su troškovi golemi, a pomoć je neredovita i dolazi isključivo od onih koji prate njezin rad.

Najveći dio tereta brige za pse podijelila je sa suprugom, a povremeno dođu volonteri iz drugih gradova koji za njezine pse sakupljaju hranu ili lijekove ili, pak, ponekog psa preuzmu na smještaj. Sve to zvuči dobro ovako napisano, no stvarnost je teška. Dnevno psi pojedu 50 kilograma hrane. Kad je nema, Anica kupuje stari kruh i iznutrice koje im priprema kako nitko ne bi ostao praznog trbuščića. Svaki dan je tu briga hoće li ih imati čime nahraniti. Tu je i određen broj pasa koji dolazi s teškim ozljedama. Navest ćemo samo posljednji slučaj koji je dovoljno težak da se čovjeku smuči: Anica je na Badnjak pronašla 14 godina staru kujicu, kojoj je dala ime Donna, a za koju su neki ljudi smatrali kako je najbolje da je polijevaju vrućom vodom i gađaju petardama jer im je bila odvratna zbog nedostatka dlake na tijelu.

Svaki od ozlijeđenih pasa zahtijeva odlazak veterinaru, zbog čega udruga ima goleme troškove koje ne može podmiriti. Uz to, u cijeloj su priči i dalje najveći negativci neodgovorni vlasnici koji smatraju da je kastracija neprirodna, a "sijanje" pasa po šumama i livadama prirodno, što znači da Anica svaki dan ima sve više pasa na skrbi. Zato joj treba sva pomoć koju može dobiti.

Ako joj možete pomoći, javite se na Facebook udruge, a donacije se mogu slati na adresu: Udruga Šapa u srcu, Skradnik 16, 47300 Ogulin. Za one koji mogu pomoći financijski, udruga ima IBAN: HR6724020061100675185, International bank number: 7300697653, Swift code: (BIC Code) ESBCHR22.