EUROPA, ALI PLAĆE GORE NEGO U BANGLADEŠU Etiketu 'Made in Europe' skupo plaćaju radnice tekstilne industrije koje često rade u neljudskim uvjetima

IMA LI SPASA ZA KROJAČICE? - Oznaka 'Made in Europe' na etiketama odjevnih predmeta trebala bi sugerirati da su radnici pristojno plaćeni i rade u humanim uvjetima, da nije bilo izrabljivanja. Ali u praksi stvari često izgledaju drugačije. Švelje u Sjevernoj Makedoniji rade za minimalac. Kad uzmemo u obzir troškove života, od njih bolje zarađuju čak i švelje u Bangladešu, piše Deutsche Welle.

Oznaka 'Made in Europe' na etiketama odjevnih predmeta trebala bi sugerirati da su radnici pristojno plaćeni i rade u humanim uvjetima, da nije bilo izrabljivanja. Ali u praksi stvari često izgledaju drugačije. Švelje u Sjevernoj Makedoniji rade za minimalac. Kad uzmemo u obzir troškove života, od njih bolje zarađuju čak i švelje u Bangladešu, piše Deutsche Welle.

Makedonka je bila nekadašnji centar jugoslavenske tekstilne industrije. 9000 ljudi, tvornica koja pripada zaposlenicima, šef koji zarađuje samo malo više od radnika, tvornički vrtić, radnički stanovi. Propala je zajedno sa socijalizmom početkom devedesetih. Danas u Štipu u tekstilnoj industriji još uvijek radi 9000 ljudi. Najveći brroj njih su žene i jedva da koja od njih zarađuje više od minimalnog zajamčenog dohotka u Sjevernoj Makedoniji, dakle 200 eura mjesečno. To je manje nego u Bangladešu ili Kini kad se uzmu u obzir troškovi života jer oni su skoro četiri puta viši od minimalne plaće. 750 eura za četveročlanu obitelj.

Pravedne plaće - za to se bori Kristina Ampeva. I ona je godinama radila za šivaćim strojem. Pobunila se protiv preniskog dohotka pa su je otpustili. Sada se na drugi način bori za prava tekstilnih radnica. Osnovala je mrežu 'Glas tekstilnih radnika' koja se financira donacijama.

'Nisam mogla osnovati sindikat. Radnici nisu ni znali šo je to i kako funkcionira zastupanje radnika. Jedina mogućnost je bila da se utemelji organizacija za samopomoć koja bi se napokon počela boriti protiv eksploatacije', kaže Ampeva.

Naime, radnice ne samo da su loše plaćene nego ih se i loše tretira. Rade monotoni posao, uvijek u istom položaju, u prašini koja izaziva alergije, u nezagrijanim tvornicama zimi, a prevrućima ljeti. Neplaćeno rade prekovremeno, prisilno i vikendom.

Katarina Tikova je dio Kristinine mreže. I ona je tekstilna radnica i priča Kristini o situaciji u pogonima.

'Bio je jedan problem s kolegicom koja je radila odmah pored mene. Šef se derao na nju jer je završila samo tri komada dok sam ih ja završila deset. Urlao je: 'Radi brže, brže, brže!'

Katarina je upravo dala otkaz. Ona je po struci medicinske sestra, ali kaže da se u zdravstvu ne može dobiti posao bez veze, osim ako se nekoga ne podmiti. Katarina će, izgleda, opet morati za šivaći stroj, za 200 eura mjesečno.

'U deset godina koliko radim, nisam imala slobodan vikend. Nisam mogla ni sebi, ni svjojoj kćeri priuštiti odmor. Ona nikada ne traži novac, ne nosi skupu odjeću i kupuje samo jeftine stvari. Teško je, bogme, jako teško.'

I u Sjevernoj Makedoniji postoje tvrtke koje plaćaju više od minimalca, plaćaju i prekovremeni rad i pobošljšavaju uvjete rada. Jedna od njih je firma Moda. Ali naručitelji, velike međunarodne tvrtke, žele platiti što je moguće manje. Za košulju koja se prodaje u trgovini za 60 eura, Moda dobije tri eura - za krojenje, šivanje i pakiranje. Iza etikete Made in Europe, s kojom koncerni reklamiraju svoje proizvode, nerijetko se kriju niska primanja i izrabljivanje radnika.

'Veliki strani brendovi pokušavaju nametnuti socijalne standarde - ali na naš račun', kaže Angel Dimitrov iz tekstilne tvrtke Moda iz Štipa.

Aktivistica Kristina Ampeva pokušava okupiti sve aktere kako bi se popravili radni uvjeti: državne inspektore, poslodavce, nevladine organizacije iz susjedstva. Naime, situacija je na cijelom Balkanu ista. Svugdje ima iskorištavanja koja ponekad vrijeđaju ljudsko dostojanstvo.

'Neki radnici u Srbiji su bili prisiljeni nositi pelene jer im nisu dali pauzu za odlazak na WC. To je mimo svih ljudskih prava.', kaže Aleksandra Vidanović iz Međunarodnog centra Olof Palme.

Ali nisu samo aktiviosti protiv neljudskih radnih uvjeta već sve više i međunarodne modne tvrtke. Jednom kooperantu uz Sjeverne Makedonije je njegov jedini naručitelj, njemačka tvrtka koja prodaje košulje Olimp, nedavno otkazao sve narudžbe.

'Postavili smo određene zahtjeve u skladu s našim standardima i koji sukladno njima reguliraju i plaćanje. Na kraju se ispostavilo da to poduzeće više ne ispunjava naša očekivanja', kaže vlasnik tvrtke Mark Bezner i dodaje kako je više puta zahtijevao da se propusti isprave.

Olimp je poduzeću u tu svrhu plaćao i više cijene, ali ništa se nije promijenilo. Za tvrku Stobi to vjerojatno znači i kraj poslovanja, a 250 radnika će u tom slučaju vjerojatno ostati bez posla. U tvornici se već ne radi. Pritisak međunarodnih koncerna raste jer sve je manje potrošača spremno kupovati tekstilne artikle proizvedebe u uvjtima nedostiojnima čovjeka, piše Deutsche Welle.

Reportažu iz Štipa u Sjevernoj Makedoniji pogledajte OVDJE.

Deutsche Welle