BEOGRAD MIJENJA IME ZAGORSKOJ ULICI, NAZVAT ĆE JE PO ČOVJEKU KOJI SE HVALIO DA JE PUCAO U PAVELIĆA Bez dokaza tvrdio da ga je ranio u Argentini
'DVA METKA ZA PAVELIĆA' - U Zemunu, sada već prigradskoj beogradskoj općini, stanoviti Blagoje Jovović dobit će ulicu, na prijedlog zamjenika gradonačelnika Gorana Vesića. Zemun će ostati bez Zagorske ulice, ali dobit će spomen na čovjeka koji se (samo) hvalio da je upravo on izvršio atentat na nekadašnjeg ustaškog poglavnika NDH Antu Pavelića u Argentini.
U Zemunu, sada već prigradskoj beogradskoj općini, stanoviti Blagoje Jovović dobit će ulicu, na prijedlog zamjenika gradonačelnika Gorana Vesića. Zemun će ostati bez Zagorske ulice, ali dobit će spomen na čovjeka koji se (samo) hvalio da je upravo on izvršio atentat na nekadašnjeg ustaškog poglavnika NDH Antu Pavelića u Argentini.
Naime, 10. travnja 1957., dok se u Buenos Airesu obilježavala godišnjica zločinačke NDH, Blagoje Jovović ispalio je pet metaka iz neposredne blizine na Pavelića, ali pogodila su ga samo dva. Prema Jovoviću, koji je atentat opisao u knjizi "Dva metka za Pavelića", ovaj mu je, navodno, opsovao majku srpsku, židovsku i komunističku.
Drhtava desnica
Ante Pavelić preživio je taj atentat te je preko Čilea pobjegao u Francovu Španjolsku, gdje je dvije i pol godine kasnije umro, vjerojatno od komplikacija koje je izazvalo ranjavanje. Kako pak u svojoj knjizi o atentatu na Pavelića piše poznati zagrebački publicist Pero Zlatar, samo je za dan pretekao Udbu i izraelski Mossad, u napadu na Pavelića "Crnogorac Blagoje Jovović, nekadašnji partizanski, a potom četnički ratnik, vjeran kralju Petru II., od čijih su pet zrna zacijelo ispaljenih drhtavom desnicom, premda iz neposredne blizine, poglavnikovo tijelo pogodila samo dva".
No, kako bilo, Blagoje Jovović sada se u Srbiji slavi kao "novi Gavrilo Princip" koji je izvršio pravdu za ubijene Srbe, mada neki crnogorski povjesničari navode da je Blagoje Jovović bio pripadnik crnogorskih četnika Baje Stanišića, koji se isticao beskrupuloznošću te brojnim zločinima u Hercegovini i Crnoj Gori, a ubili su ga partizani, nakon pružanja otpora, 1943. godine u manastiru SPC-a Ostrog (Draža Mihailović tražio je od Nijemaca da za odmazdu streljaju 300 komunista), gdje se skrivao, a danas mu je tamo podignuta spomen-crkva.
Štakorski kanali
Blagoje Jovović uspio se pak nakon rata izvući preko "štakorskih kanala" (Ratlines), istim onim kojima su i Pavelić i ustaše bježali u Argentinu.
Jovović, o kojem se danas u Srbiji ispredaju brojne legende, skrivao se u Argentini. Iako se sam hvalio da je pucao, a za današnju vučićevsku historiografiju to je neprijeporna činjenica, argentinska policija nikada to nije potvrdila niti je nakon istrage sumnjičila Jovovića, a on je umro prirodnom smrću u argentinskom gradu Rosariju 1999. godine.
Inače, Pero Zlatar navodi kako je i Udba razmatrala planove o Pavelićevoj otmici ili likvidaciji te da su jedna drugoj u tome konkurirale zagrebačka i beogradska podružnica, a da je i Mossad bio uključen u te planove.