BOZANIĆ NA STEPINČEVO 'Neprijatelju je bio cilj uništiti Crkvu, a u konačnici Krista i kršćanstvo' BISKUP KOŠIĆ 'Stepinac je volio Srbe'
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rekao je u ponedjeljak da je smrt kardinala Alojzija Stepinca prije šest desetljeća u očima neprijatelja izgledala kao završetak koji zemlja treba zauvijek prekriti i sakriti te da cilj neprijatelja nije bio samo kardinal, nego i Crkva, a u konačnici sam Krist i kršćanstvo.
Kardinal Bozanić to je istaknuo u ponedjeljak navečer na svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali kojom je obilježena 60. obljetnica smrti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca.
"Uz takav pristup razumljiva je bila zbunjenost i nesigurnost komunističkih vlasti, kada su se pitali gdje je za njih bolje pokopati kardinalovo tijelo", rekao je dodavši kako su za to imali svoje razloge jer su pocjenjivali političke utjecaje i gibanja.
Misa u zagrebačkoj katedrali na Stepinčevo
Mislili su, naglasio je, da izborom mjesta, zemlje, kamene ploče, mogu zaustaviti rast, međutim, dodao je, za Božje zrno koje životom probija svaku koru svejedno je ispod kojega se kamena nalazi smrtno tijelo.
Poručio je kako je Duh koji oživljuje dao da Stepinčevo zrno donosi plod u srcima ljudi; i to u izobilju: nezaustavljiv, pun utjehe, nade i života. Vidimo predivne plodove te prisutnosti koja se nastavlja nakon smrti kardinala Stepinca; raste, jača i prelazi u nove oblike, u skladu s novim okolnostima u kojima živi kako mjesna tako i sveopća Crkva, rekao je.
Ocijenio je kako je u Hrvatskoj i diljem svijeta Stepinčevo mučeništvo dobilo nove grane i mladice te dodao kako je posebno odjeknula Stepinčeva smrt i beatifikacija u čijem se svjetlu tada čitao život Crkve i hrvatskoga naroda.
Blaženikova prisutnost ostala je živom, poticajnom i privlačnom
Naglasio je kako je blaženikova prisutnost ostala živom, poticajnom, privlačnom, kako u zajednicama vjernika, tako i u raznim odgojnim i obrazovnim, kulturalnim, sportskim i drugim društvenim institucijama; u umjetničkim djelima, u imenima i znakovima u našoj svakidašnjici, u gradovima i mjestima u kojima živimo.
Ta prisutnost, istaknuo je, ne živi samo u domovini Hrvatskoj jer izvanjski trag možemo pratiti od Krašića i Zagreba, iz zagrebačke Prvostolnice, gdje njegov grob postaje središte hodočašća koje privlači mnoge vjernike da ovdje mole i časte mučenika slobode savjesti i kršćanske nade.
"Ovdje nam blaženi mučenik Alojzije trajno svjedoči svoju duboku povezanost s Isusom Kristom", rekao je Bozanić dodavši kako se ovogodišnji blagdan blaženoga Alojzija slavi pred križem koji proširuje pogled na obilje plodova trpljenja iz ljubavi.
Euharistijsko slavlje u katedrali povodom "Stepinčeva"
Podsjetio je kako je taj križ došao iz Budimpešte kao simbol 52. Međunarodnoga euharistijskoga kongresa koji će se u rujnu proslaviti u mađarskome glavnom gradu te dodao kako se u njegovu središtu nalazi relikvija Kristova križa, a na njegovoj dekoraciji relikvije svetaca i blaženika, među kojima je 16 relikvija mučenika, od čega ih je 11 iz komunističkog razdoblja, posebno iz Srednje i Istočne Europe, a pet je mučeništava iz drugih razdoblja.
Ocijenio je kako se još i danas u našoj domovini i drugim zemljama koje su iskusile komunistički totalitarizam, o tom pokušava stvarati neistinitu sliku, s obilježjima privlačnosti ili barem prihvatljivosti.
Ne treba se zavaravati da su današnja vremena lakša
"Mučenički cvjetnjak na ovome križu govori nam o stvarnosti u kojoj s jedne strane vidimo neopisivu ljudsku okrutnost, a s druge strane čudesna djela ljubavi", rekao je zagrebački nadbiskup dodavši kako se kako se ne treba zavarati da su današnja vremena lakša.
Iako se naizvan čini da su malo prikrivenija, tvrdi kardinal, možda su upravo zbog toga i ubojitija. Mučeništvo je u Crkvi stalno prisutno, u svim razdobljima.
Bozanić je podsjetio i na završne riječi govora nadbiskupa Stepinca na Svjetskom euharistijskom kongresu 1938. u Budimpešti naglasivši kako je sveta euharistija najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama.
Materijalizam prošloga stoljeća, podsjetio je, prekinuo je vezu čovjeka s Bogom, i zbog toga je nužno morao donijeti pakao u ljudsko srce i očaj u ljudsku dušu. Sveta Euharistija veže čovjeka s Bogom, i zbog toga nužno uspostavlja mir i sreću u ljudskom srcu, a prema tome donosi sreću i blaženstvo cijelom ljudskom društvu, rekao je Bozanić osvrćući se na na poruku nadbiskupa Stepinca.
"I danas, kao i prije osamdesetak godina Europi prijeti pogibelj odvajanja od Izvora života jer kada se Boga ne prepoznaje i ne poštuje, tada se gubi smisao života", rekao je Bozanić i dodao kako je to ona ista pogibelj materijalizma koji se danas promiče pod novim imenima i novim sredstvima.
"Kao Crkva ne previđamo da je puno toga što je u kontekstu komunizma doživjelo svoj ideološki razvoj, i danas ostalo utjecajno u društvu", rekao je Bozanić te dodao kako je to poglavito ideološki pritisak na poimanje čovjeka, na vrijednost ljudskoga života od začeća do naravne smrti; pritisak na savjest ljudi u delikatnim etičkim područjima kao i na odgojni i obrazovni sustav.
Bozanić mladima: Živite radost svoje vjere u svojoj domovini
Ocijenio je kako su vjernici u Srednjoj i Istočnoj Europi posebno osjetljivi na slobodu vjeroispovijesti koja je bila zatirana i izrugivana, da bi se lakše oblikovale razne ideologije.
Smatra kako se tu nalaze i "pokušaji da se raznim manipulacijama zamagli narav obitelji; da se čak u zakonske odredbe uvedu neka nova 'ljudska prava' koja imaju ideološka obilježja; da se ostave nedefinirana područja koja se daju na raspolaganje pod nazivnikom slobode koja to zapravo nije.
Mlade je potaknuo da po primjeru blaženoga Alojzija, snažnije vide kako Bog ima svoj plan sa svakim od njih te ih pozvao da se odazovu Božjem pozivu koji ih zove u svećeništvo, redovništvo ili u brak; koji im daje dar da budu kršćanski supružnici i roditelji te da žive radost svoje vjere u svojoj domovini Hrvatskoj.
"Budimo nositelji dobra i samopouzdanja, širitelji pozitivnog ozračja u Hrvatskoj", pozvao je zagrebački nadbiskup te dodao kako Stepinčevom utjehom i nadom koja ne postiđuje treba prihvatiti svaki na svojem mjestu odgovornost za svoje vrijeme kako bismo izvršili zadaću koju nam Bog daje.