OVAKO HRVATSKE ŠUME DODJELJUJU POSAO VRIJEDAN 4 MILIJUNA KUNA Jutarnji istražuje kako odabiru drvoprerađivače kojima na javnom natječaju daje trupce

NEDJELJNI OTKRIVA - Hrvatske šume su na godišnjem natječaju za dodjelu drvne sirovine za 2020. ugovor “težak” četiri milijuna kuna dale tvrtki bez zaposlenih, u kojoj je obustavljen predstečajni postupak i stvoreni su uvjeti za otvaranje stečaja, a Županijsko državno odvjetništvo “češlja” njihovo poslovanje.

Hrvatske šume su na godišnjem natječaju za dodjelu drvne sirovine za 2020. ugovor “težak” četiri milijuna kuna dale tvrtki bez zaposlenih, u kojoj je obustavljen predstečajni postupak i stvoreni su uvjeti za otvaranje stečaja, a Županijsko državno odvjetništvo “češlja” njihovo poslovanje.

Dakle, tvrtka nije zadovoljila gotovo nijedan uvjet za dodjelu drvne sirovine, ali Hrvatske šume to nije spriječilo da ih stave na svoju listu kupaca!

Eto, tako to izgleda kad Hrvatske šume gospodare našim prirodnim bogatstvom.

Svake godine, naime, među hrvatskim drvoprerađivačima nastane pravi “rat” kad Hrvatske šume objave natječaj za dodjelu trupaca.

Jer cjenik Hrvatskih šuma je za otprilike pedeset posto niži od tržišnih, pojednostavljeno rečeno, dovoljno je dobiti ugovor s HŠ-om, preprodati trupce i već si na dobitku.

I tako su ove godine Hrvatske šume objavile javni poziv, rok je bio 27. studenoga 2019. do 23.59 sati, predmet javnog poziva bila je prodaja 2,3 milijuna kubika trupaca za vlastitu preradu (protuvrijednost u novcu oko 1,2 milijardi kuna).

Tvrtke ili obrti morali su zadovoljiti brojne uvjete da bi mogli konkurirati, a među njima je, primjerice, da nemaju porezni dug, da imaju stabilno poslovanje, pogon, zaposlene ljude i, naravno, da nemaju dug prema Hrvatskim šumama...

Nije core biznis

No, iako tvrtka s početka priče, Vedrana d.o.o. iz Nove Gradiške, ništa od toga nije imala, Hrvatske šume ipak su je stavile na listu s dodijeljenom kvotom od 8425 kubika (protuvrijednost u novcu oko četiri milijuna kuna).

Istodobno se na toj listi našla još jedna tvrtka, zanimljiva za potrebe ove priče, iz Varaždina, u vlasništvu košarkaškog trenera, čiji core biznis dosad nije bila drvna industrija, a 2018. nije imala zaposlenih. Ima li ih danas, nama službenih podataka.

Ta tvrtka, Kamarad 7, u konkurenciji 264 hrvatska drvoprerađivača kojima su na tom natječaju dodijeljene kvote, uspjela je osvojiti ugovor za 1788 kubika drvne sirovine.

Međutim, u periodu između objave dvije liste sretnih dobitnika ugovora s Hrvatskim šumama, od 23. prosinca 2019. do 17. siječnja 2020., dana kad je objavljena “Konačna lista odobrenih količina sukladno uvjetima javnog poziva za prodaju trupaca za 2020.”, došlo je do “misterioznog” transfera.

Ugovor tvrtke Vedrana s početka priče u tih 26 dana prebačen je na potpuno drugu tvrtku iz Varaždina, čija se kvota s tim ugovorom od 8425 povećala na ukupno 10.213 kubika trupaca (protuvrijednost u novcu oko pet milijuna kuna).

“Kako je to moguće?”, pitali smo Hrvatske šume, misleći pritom da postoji neko pravno objašnjenje.

“Kamarad 7 javio se na Javni poziv za prodaju trupaca u 2020. i odobrena mu je količina od 1788 kubika trupaca. Odlukom o postupanju s kupcima koji su pokrenuli postupak predstečajne nagodbe te ostalim kupcima koji revitaliziraju proizvodnju i poslovanje odobreno mu je preuzimanje ugovora kupca Vedrana uz podmirenje cjelokupnog duga predmetnog kupca”, odgovorili su nam u prvom emailu iz Hrvatskih šuma.

Potom smo ih pitali kako je moguće da tvrtka Kamarad 7 revitalizira poslovanje kad se pogon tvrtke Vedrana nalazi u Novoj Gradiški i više nije u funkciji, niti je u toj tvrtki itko više zaposlen, a ta dva trgovačka društva nisu ni na koji način povezana.

“Stoga, što se točno revitalizira?”, pitali smo Hrvatske šume, istaknuvši da na odgovorno poslovanje ne nalikuje ni odnos spram društva Vedrana, u kojem je obustavljen predstečajni postupak i stvoreni su uvjeti za stečaj, a Hrvatske šume su tek jedan od vjerovnika. Zašto se onda tim transferom ugovora namiruje samo njihovo potraživanje?

“Dodatnom provjerom javno dostupnih podataka utvrdili smo da je predstečajni postupak nad Vedranom i dalje u tijeku. Također, uvidom u sudski registar koji vam dostavljamo u prilogu utvrdili smo da je zakonski zastupnik Vedrane Klemen Hazabent. Isti je dao suglasnost 9. siječnja 2020. na prijenos ugovora Vedrane. Stečajni postupak se pokreće na temelju rješenja suda. Pretragom e-oglasne ploče nismo pronašli prijedlog za otvaranje stečaja, kao ni rješenje o otvaranju stečajnog postupka. Na temelju svega navedenog, ne možemo se usuglasiti s vašom tvrdnjom ‘Postupak predstečajne nagodbe u društvu Vedrana je obustavljen i pokrenut je stečaj’”, odgovorili su nam iz Hrvatskih šuma i u prilogu poslali presliku iz sudskog registra.

Potpuno je apsurdno da su nas Hrvatske šume pokušale uvjeriti da postupak predstečajne nagodbe još uvijek traje.

Dostavili smo im rješenje Trgovačkog suda u Osijeku (Stalna služba u Slavonskom Brodu) od 29. studenoga 2019. o obustavi predstečajnog postupka društvu Vedrana. Također smo im poslali i cijeli niz pitanja o tvrtki Kamarad 7. Na to je iz Hrvatskih šuma protekli tjedan, 14. veljače, stigao posljednji pismeni odgovor na ovu temu.

“Hvala vam na dostavljenom Rješenju (sudskom rješenju o obustavi predstečajnog postupka iz studenoga 2019.) i informacijama s kojima dosad nismo raspolagali. Provjerit ćemo cijeli slučaj te vas povratno obavijestiti o odluci”, stajalo je u tom e-mailu. Kasnije su nam tek usmeno, neformalno, rekli da su zatražili pravno mišljenje.

Žalba odbačena

Nisu, naime, bili načisto sa situacijom - jesu li spomenuti ugovor na taj način mogli prebaciti s jedne tvrtke na drugu u trenutku kad je u tvrtki nositelju ugovora, Vedrani, bio obustavljen postupak predstečajne nagodbe.

Hrvatske šume su, naime, kako su nam navele, za prebacivanje ugovora dobile suglasnost direktora tvrtke.

Na obustavu predstečajnog postupka u društvu Vedrana sudu se žalio tek jedan od vjerovnika, Hrvatska banka za obnovu i razvoj (koja ima potraživanje od oko 3,4 milijuna kuna spram tvrtke Vedrana), ali je žalba odbačena kao nepravovremena.

“Prema Stečajnom zakonu, nadzor poslovanja društva koje je u predstečajnom postupku (a predmetni postupak još nije pravomoćno okončan) dužan je obavljati povjerenik. Ako se utvrdi da predmetni pravni poslovi imaju obilježje protupravnih radnji, svakako smatramo da je potrebno s time upoznati nadležna tijela”, kaže predstojnica ureda uprave HBOR-a Martina Caratan.

Hrvatskim šumama je od strane Vedrane suglasnost na prebacivanje ugovora dao, kako su nam odgovorili, direktor tvrtke - Klemen Hazabent iz Slovenije, a ne povjerenica predstečajne nagodbe.

“Zakonski zastupnik društva Vedrana je Hazabent, a isti je dao svoju suglasnost 9. siječnja 2020. na prijenos ugovora društva Vedrana”, navodi se u tom odgovoru. Pokušali smo ovih dana doći do direktora Hazabenta, ali nije odgovarao na pozive, a njegovih tvrtki nema ni na zagrebačkoj adresi na kojoj su bile prijavljene.

Bivša direktorica u tvrtki rekla nam je da se još ljetos udaljila iz cijele te priče, nakon što je i sama podnijela kaznenu prijavu. Povjerenica predstečajne nagodbe u tvrtki Vedrana, odvjetnica Sanja Mišević iz Osijeka, kazala nam je da zbog nesuradnje zakonskih zastupnika dužnika tvrtke Vedrana nije imala uvid u poslovanje tvrtke niti kada je bila povjerenik.

“Zato sam, između ostalog, predlagala obustavu predstečajnog postupka. O prenošenju ugovora s Hrvatskim šumama nemam nikakvih saznanja, od mene nitko nije niti tražio suglasnost, niti me na bilo koji način o tome informirao”, rekla je Mišević.

Nije odgovorna osoba

U trenutku prenošenja ugovora predstečajni postupak je bio obustavljen, a stečaj još nije bio otvoren, no svi računi su u blokadi i poznati su vjerovnici, pa i ukupna potraživanja, od kojih samo ona prema razlučnim vjerovnicima, kao što su HBOR, Podravska banka, Croatia banka i Addiko banka, iznose više od deset milijuna kuna. Iz dokumentacije dostupne u postupku predstečajne nagodbe vidljivo je da je sama povjerenica Mišević još u siječnju 2019. od Trgovačkog suda u Osijeku (Stalna služba u Slavonskom Brodu) tražila obustavu predstečajnog postupka u tom društvu. “Povjerenica navodi da joj nije moguće nadzirati poslovanje dužnika, da dužnik ne posluje jer nema zaposlenih i da postoji opravdana bojazan da će daljnjim trajanjem predstečajnog postupka biti umanjena imovina dužnika na štetu vjerovnika, pa predlaže da sud obustavi predstečajni postupak”, navodi se u rješenju u kojem je sutkinja odbila taj prijedlog.

Povjerenica je u tom prijedlogu pokušala sudu objasniti da je nakon otvaranja postupka stupila u kontakt s tadašnjim direktorom Tomislavom Tomićem, od kojeg je zatražila uvid u poslovanje, ali da je “naknadno doznala da on više nije odgovorna osoba u društvu te je od strane zakupodavca poslovnog prostora u kojem posluje dužnik (Vedrana) izviještena o nizu problematičnih i zakonski dvojbenih situacija. Također, nije u mogućnosti ispitati poslovanje dužnika jer od nove zakonske zastupnice nije dobila dokumentaciju...”.

U siječnju 2019. povjerenica Mišević podnijela je sudu zahtjev za razrješenje dužnosti, u kojem navodi da tvrtka ne posluje i da ne može obavljati dužnost.

“... da je nakon otvaranja postupka došlo do promjene zakonskog zastupnika dužnika, o čemu nije bila obaviještena, a s njim se više puta čula i dopisivala, da isti odbija dati bilo kakav podatak te da nije u mogućnosti ispitati poslovanje dužnika jer od nove zastupnice nije dobila dokumentaciju temeljem koje bi mogla ispitati poslovanje dužnika, uz obrazloženje da pristup dokumentaciji nema ni ona, jer joj je to onemogućeno od strane zakupodavca, koji je otkazao ugovor o zakupu...”, navodi se u rješenju u kojem je sud opet zaključio da je zahtjev neosnovan, sve dok u studenome 2019. nisu protekli svi zakonski rokovi te je ipak obustavio postupak.

I upravo su tada Hrvatske šume prebacile ugovor, iako su kao jedan od vjerovnika morale biti upoznate s problemima u tom društvu.

Posebno je simptomatično da su pravno mišljenje zatražili tek nakon upita Jutarnjeg lista, a ne prije sklapanja samog posla, te nam nisu dali konkretne odgovore ni na pitanja zašto je ugovor prebačen na novu tvrtku, koja ni na koji način nije povezana s prethodnom, nositeljem ugovora, i zašto je to napravljeno bez bilo kakvog javnog postupka licitacije.

“Tko je i na temelju čega odlučio da će se taj ugovor bez licitacije prebaciti na tvrtku iz Varaždina Kamarad 7?”, bilo je jedno je od pitanja koja smo uputili Hrvatskim šumama.

“Osnovni uvjet za sklapanje takvog ugovora bio je plaćanje cjelokupnog dugovanja prema HŠ-u. Isto je izvršeno. Društvo Kamarad 7 posluje s HŠ-om niz godina i uredno podmiruje svoje obveze prema našem društvu. U poslovne odnose između društva Kamarad 7 i društva Vedrana nemamo uvida i ne možemo komentirati iste”, bilo je sve što su nam u Hrvatskim šumama rekli na temu tvrtke Kamarad 7.

Nisu nam htjeli reći ni gdje su prijavili pogon ni koliko zaposlenih imaju.

Istražili smo potom tvrtku Kamarad 7, čiji je vlasnik isprva bio raspoložen za komunikaciju, ali kad smo ga drugi put kontaktirali s konkretnim pitanjem tko je njemu u Hrvatskim šumama ponudio ugovor od Vedrane i kako su saznali za to, poklopio nam je slušalicu.

Zato njegove odgovore nećemo citirati u članku.

No, pretragom javno dostupnih podataka vidljivo je da je ta tvrtka prijavljen na adresi jedne varaždinske stambene zgrade te da tijekom 2016., 2017. i 2018. nije imala prijavljene zaposlene, a vlasnik tvrtke je Saša Repalust. Neslužbeno doznajemo da je zaposlio 15-tak ljudi tijekom 2019., ali to još nije vidljivo na financijskim servisima. Međutim, doznali smo u međuvremenu da Kamarad 7 surađuje s tvrtkom Drvotrade iz Nedelišća, koja za njih, kako nam je kazao njezin direktor, radi “uslugu prijevoza, proreza, konfekcioniranja i sušenja drva”. Tvrtka Drvotrade ima pilanu i 30-tak zaposlenih te godišnji prihod od oko 21,9 milijuna kuna. Tijekom 2019. pojavila se na listi poreznih dužnika, ali je u međuvremenu taj dug podmirila.

Državno odvjetništvo

Hrvatskim šumama je, pak, od strane tvrtke Vedrana suglasnost na prebacivanje ugovora dao, kako su nam odgovorili iz Hrvatskih šuma, direktor tvrtke Klemen Hazabent iz Slovenije.

“Zakonski zastupnik društva Vedrana je Kelemen Hazabent, a isti je dao svoju suglasnost 9. siječnja 2020. godine na prijenos ugovora društva Vedrana”, navodi se u tom odgovoru.

Pokušali smo ovih dana doći do Hazabenta, ali nije odgovarao na pozive. Nisu nam se povratno javili ni iz tvrtke Centar faktor, faktoring kuće koja je reprogramom svoje potraživanje prebacila na tvrtku Wood-Energy Holding, čiji je direktor bio Hazabent, a ona je u registru bila osnivač Vedrane.

Danas je osnivač Vedrane, pak, tvrtka Nekretnine kvart j.d.o.o., u kojoj je direktorica Ružica Bilkić, bivša HDZ-ova načelnica općine Bilje o kojoj je nedavno pisao portal Telegram. Gradska uprava je, nakon što Bilkić 2013. nije osvojila novi mandat, podnijela protiv nje tužbu sa zahtjevom da nadoknadi općinskom proračunu 15 tisuća kuna koliko su morali platiti zbog njezinog propusta, odnosno nezakonitog zapošljavanja nevjenčanog supruga. Načelnik općine Bilje Željko Cickaj kaže da je presuda postala pravomoćna te da će se ovrhom njezina računa pokušati naplatiti.

- Iza bivše načelnice Bilkić ostalo je nekoliko kaznenih prijava, tužbi... Odselila se u Zagreb, tako da nam nije poznato čime se konkretno bavi, ali vidljivo je da se njezino i ime njezinog nevjenčanog partnera povezuju s brojnim tvrtkama koje uglavnom budu ugašene - kazao nam je načelnik Cickaj.

S tvrtkom Vedrana nadalje će se očito baviti odvjetništvo, jer su nam iz Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Bordu odgovorili da su tijekom 2019. od više podnositelja zaprimili više kaznenih prijava zbog nepravilnosti u postupanju odgovornih osoba trgovačkog društva Vedrana, i to počinjenih u razdoblju od 2016. do 2018. godine, a vezano uz postupanje u predstečajnom postupku.

“U predmetu je naloženo knjigovodstveno-financijsko vještačenje, a po okončanju istoga te po obavljanju drugih dokaznih radnji bit će donesena državnoodvjetnička odluka”, navodi u odgovoru Mirela Šmital, županijska državna odvjetnica. Tvrtku Vedrana osnovao je povratnik iz Njemačke Tomislav Tomić, koji nam se, pak, požalio da je ostao bez svega te da njegova supruga danas radi u trgovini, a da on osobno duguje milijune i da će im privatna kuća uskoro “na bubanj”. Međutim, kaznene prijave odnose se i na njegovo poslovanje.