DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA I Shakespeare je za vrijeme kuge napisao svoje najbolje stvari

PIŠE TOMISLAV ČADEŽ - Pisao sam jučer o trajnom našem manjku književnih djela potaknutih epidemijama i najavio nekoliko upotrebljivih sižeja potaknutih aktualnom zbiljom.

Pisao sam jučer o trajnom našem manjku književnih djela potaknutih epidemijama i najavio nekoliko upotrebljivih sižeja potaknutih aktualnom zbiljom.

U međuvremenu je Hrvatsko društvo pisaca pokrenulo “Dnevnik iz karantene”. Objavljivat će na mreži radove članova, pisane, slikovne i video-priloge. “Dnevnik iz karantene” zvuči policijski, ali možda eto nikne štogod i pod tom birokratskom frazom. Evo, pisci, konkretnih prijedloga, ambicioznijih od pukog bilježenja zbilje jer karantena i jest idealna za pisce. Internetom ovih dana kruži tvrdnja da je Shakespeare napisao “Kralja Leara” u karanteni. Nema dokaza da je ikad u njoj boravio, ali stoji da je za epidemija kuge bio iznimno plodan. Zacijelo je u kakvu samoizolaciju pošao i oko 1606., kad se u Engleskoj zbilja opet razmahala kuga, jer je u tom kratkom razdoblju napisao spomenuta “Kralja Leara”, “Macbetha”, “Antonija i Kleopatru”, “Timona Atenjanina” i Perikla”. Stoga i mi počnimo od rada za teatar.

Drama: Poslužitelj smrti

Henrik Ibsen objavio je 1882. dramu “Neprijatelj naroda” (En folkefiende). Središnji lik jest mlad liječnik, Dr. Thomas Stockmann, koji u bogatom, sređenom i uljudnom turističkom mjestašcu u južnoj Norveškoj živi bajno sve dok ne otkrije da mjesni vodovod truje turiste. Mjesna elita, poduzetnici, ugostitelji, rentijeri, ušutkaju ga u ime profita.

Godine 2020. u bogatom, sređenom i uljudnom turističkom mjestašcu Ischgl u jugozapadnoj Austriji radi norveški konobar i sve je bajno dok ne posumnja da je zaražen koronavirusom. Mjesna elita, poduzetnici, ugostitelji, rentijeri, ušutkaju u ime profita njega i mladog liječnika kojemu se konobar javio, a virus se iz skijališta proširi cijelom Europom.

Roman: Na rubu ozdravljenja

Zloglasni Ischgl jest dakako idealna romaneskna tema za Thomasa Bernharda, koga, na žalost, više nema, a nema ni Krleže, čiji roman iz 1938. “Na rubu pameti” jest našim piscima bliži. Pripovjedač u prvom licu iznosi vlastitu propast. Neka je to ovdje liječnik, koji se vratio iz austrijskog skijališta zaražen koronavirusom, a nije put prijavio šefu, misleći da je, poradi svoga opreza, zarazu izbjegao. Okuži najteže bolesnike na plućnom odjelu, biva medijski žigosan, dobije otkaz te na koncu dozna da ga je zapravo zarazila supruga, koja ga je isto napustila.

Novela: Pinokijev doručak

Neki mlad Talijan zaražen koronom ušetao ovih dana plastičnom kirurgu da smanji nos. Zatajio je infekciju, a nos mu počne rasti. Čisti Pirandello, rekao bih.

Pjesma: Oči naše govore

Dulja lirska pjesma u stilu Frana Galovića o Varaždincu koji je ispunio posljednju želju supruzi, da umre uz njega, a ne sama u bolnici, u izolaciji.