REPORTER JUTARNJEG PROVEO DAN SA STATIČARIMA Sigurnost provjeravaju i skokom na stubištu
VAŽAN POSAO - U velikoj sobi na prvome katu gradskoga Ureda za upravljanjem u hitnim situacijama u Branimirovoj 71b, svojevrsnome kriznom stožeru formiranom uglavnom od inženjera građevine, stručnjaka za statiku zgrada, radi se kao da je ratno stanje.
U velikoj sobi na prvome katu gradskoga Ureda za upravljanjem u hitnim situacijama u Branimirovoj 71b, svojevrsnome kriznom stožeru formiranom uglavnom od inženjera građevine, stručnjaka za statiku zgrada, radi se kao da je ratno stanje.
Čelni čovjek ovoga ad hoc sastavljenoga tijela, sveučilišni profesor građevine koji je do sada sudjelovao u međunarodnim timovima za sanaciju nakon potresa, prof. dr. sc. Josip Atalić, sa slušalicama na ušima i kirurškom maskom preko lica hoda po sobi i prima i daje informacije i instrukcije timovima od po dvojice inženjera građevine koji posljednja dva dana idu uglavnom na najkritičnije lokacije po gradu te rade trijažu zgrada, ocjenjujući stanje nekretnina i odlučujući između ostaloga u kojima od tih zgrada stanari mogu nastaviti život.
"Do sada je pregledano oko 1000 nekretnina, a pregledi su još uvijek u tijeku", rekao nam je prof. Atalić. Nije nam znao reći koliki je postotak nekretnina ocijenjen neupotrebljivim, upotrebljivim ili djelomično upotrebljivim, budući da se podaci još uvijek analiziraju, no vrlo brzo će ih objaviti čim se takvih podataka skupi dovoljan broj.
U sobu u kojoj se nalazi Atalić i nekolicina njegovih najbližih suradnika, na poziv ulaze timovi građevinara, da bi ubrzo čim dobiju lokaciju na koju trebaju otići iz sobe izlazili noseći u rukama formulare među kojima su i sada već poznate crvene, žute i zelene kartice. S jednim takvim dvočlanim timom danas se "embedao" i novinar Jutarnjega lista.
Veliki broj inženjera, stručnjaka za statiku zgrada, nakon potresa se odazvao pozivu Komore inženjera građevine te su se stavili na raspolaganje gradskome uredu, pod "zapovjedništvo" svojega bivšega profesora i kolege dr. Atalića.
"Dobili smo Trg žrtava fašizma i Draškovićevu", kaže mi jedan od dvojice inženjera za koje ću kasnije otkriti da se zovu Miro Zadro i Dalibor Mačkić. Vidjevši da imaju kacige, mislio sam da i ja probam nažicati jednu, ne znajući treba li mi stvarno.
"Uzmi ti kacigu, trebat će ti", rekao mi je jedan od "mojih" inženjera, nakon čega su i meni kao i njima izdali reflektirajući prsluk s natpisom "Civilna zaštita Zagreb", plastičnu narančastu kacigu, kiruršku masku, te par građevinskih zaštitnih rukavica - to je sve što ovi ljudi dobiju kada izlaze na teren. Organiziranoga prijevoza nema, timovi idu svojim osobnim automobilima.
U vožnji dok se još, onako zamaskirani upoznajemo, pokušavam doznati gdje su do sada bili, i najvažnije, doznati neku generalnu sliku o do sada procijenjenom stanju.
"Ne znamo, jer svatko radi svoje. Jučer smo bili uglavnom po centru, danas se već ide u Sesvete, bilo gdje, gdje god nas pozovu", odgovara mi inženjer.
Statičari u Zagrebu procjenjuju sigurnost zgrada dan nakon razornog potresa
Idemo na Trg žrtava fašizma. Zgrade sagrađene prije nekih stotinjak godina, među onima su koje su pretrpjele značajna oštećenja. Premda se na sreću niti jedna od njih nije urušila poput onih stotinjak metara dalje u Đorđićevoj, s krovova prijete polomljeni dimnjaci. To sam prvo naučio nakon što smo parkirali auto.
"Gledaj gore", upozorili su me Mačkić i Zadro. S vrha zgrade u koju smo upravo ulazili visio je dimnjak. Dočekao nas je stanar zgrade koji je pozvao stožer, no inače svi koje smo sreli radovali su se ljudima u narančastim prslucima. A imaju i zašto. Premda je situacija teška, upravo u takvim vremenima na površinu izlazi kakvi su ljudi zaista, a ovi s kojima sam danas imao privilegiju provesti nekoliko sati, pokazali su se izuzetnima.
Statičari nakon potresa u Zagrebu procjenjuju sigurnost zgrada
Budući da su i mene, onako zamaskiranoga, građani počeli zamjenjivati za inženjera, te me počeli ispitivati oko stanja zgrade, stalno sam morao govoriti da sam novinar. Kako smo se penjali na više katove oštećenja su bila sve vidljivija. Mačkić je uzeo čekić i počeo udarati po naizgled plitkoj pukotini koju je potres „nacrtao“ na zidu. Međutim pukotina je postajala sve dublja te me inženjer podučio.
"Vidiš ovo. Cigle su se međusobno razdvojile, to znači da je došlo do klizanja slojeva nosivoga zida. To me brine", rekao je. Mene je brinulo nešto drugo. Što ako udari novi potres, a ja se nalazim na vrhu prilično načete zgrade? Baš u tome trenutku korpulentni Zadro je neočekivano odlučio izvesti improvizirani test stabilnosti zgrade, punom snagom skočivši s obje noge kako bi vidio kako se stubište drži. Udarac je odzvonio kao novi potres koji je i stanara i mene ukopao u mjestu. No, strahu na sreću nije bilo mjesta. Čovjek je znao što radi, a stubište je izdržalo.
Statičari u Zagrebu procjenjuju sigurnost zgrada nakon potresa
Kako smo se penjali prema krovu zgrade, situacija je izgledala sve gora. Krovište je dobrim dijelom bilo urušeno, a mali balkon bio je dopola zatrpan odlomljenim blokovima betona. Ipak, statika zgrade nije bila jako oštećena i dobila je ocjenu - žuto. Sljedeći ulaz, dakle u istoj zgradi, a razdvajali su ih samo zidovi, pokazao je da situacija čak i unutar iste zgrade može biti sasvim drugačija. Ovaj haustor je bio u puno boljemu stanju, popucala je jedino boja, malo žbuke... i naravno krov i dimnjaci. Dobila je ocjenu žuto, ali isključivo radi toga što na krovu vise dimnjaci koji mogu pasti na nekoga pa ih je potrebno ukloniti.
“Inače bismo joj dali zeleno. Ali se moraju maknuti ti dimnjaci“, kaže Zadro.
Ako živite u Zagrebu, vrlo je vjerojatno da ćete i vi u narednim danima imati susret s nekim od timova za procjene štete, ljudima u narančastim prslucima i kacigama na glavi, običnim ljudima koji u teškim vremenima rade izuzetan posao.