LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ JE NEZAUSTAVLJIVA Iz izolacije vodi biznis, brine o tri kćeri i psu, a namirnicama opskrbljava baku i djeda
Uspješna poduzetnica - Potres čini ljude jako ranjivima, ali mi smo ga nekako mirno prihvatili. Kako smo dugo živjeli u Japanu, u Hirošimi, navikli smo na potrese i tamo smo naučili kako na njih reagirati, kako biti pripremljen. Zato su naše cure pobjegle odmah pod stol kad je udario drugi potres to jutro, iako neki kažu da to nije pametno.
Potres čini ljude jako ranjivima, ali mi smo ga nekako mirno prihvatili. Kako smo dugo živjeli u Japanu, u Hirošimi, navikli smo na potrese i tamo smo naučili kako na njih reagirati, kako biti pripremljen. Zato su naše cure pobjegle odmah pod stol kad je udario drugi potres to jutro, iako neki kažu da to nije pametno.
No, one su tako učile u vrtiću. Skloniti se pod stol ili štok za prvu ruku, a tek onda van. Tako smo naučili i tako smo se ponijeli u slučaju zagrebačkog potresa. Nakon drugog uzeli smo najnužnije stvari i izašli iz stana - priča nam nekadašnja proslavljena manekenka, a danas poduzetnica Ljupka Gojić Mikić iz svog stana na Knežiji gdje s obitelji vrijeme provodi u izolaciji zbog koronavirusa.
Osim kada treba bježati van zbog potresa, što smo svi učinili to jutro kada je Zagreb zadesio najjači potres koji pamtimo. Gojić Mikić nastavlja o njihovu japanskom iskustvu, budući da je Japan zemlja poznata po podrhtavanju tla.
- Tamo i zgrade rade drugačije, arhitektura računa s mogućnostima potresa, ma cijela je zemlja njima prilagođena jer su stvarno česti. Japanci su vrlo pribran narod i oni u takvim situacijama paze jedni na druge. No, to sam vidjela to jutro i u Zagrebu te sam jako ponosna na grad i ljude koji žive u njemu. Iako je bila izvanredna situacija, potres, ljudi su bili svjesni korone i držali su razmak, iako bi se možda najradije svi bili izgrlili i ispričali se - dodaje majka devetogodišnje Jane Sienne, osmogodišnje Mille Amelie i dvoipolgodišnje Marie Dane pa se vraća na japansko iskustvo i metode ponašanja tijekom potresa.
Krenuli s dostavom
- Od njih smo naučili da uvijek moraš imati spreman ruksak s najpotrebnijim stvarima. Nešto robe, voda, hrana, vlažne maramice i prva pomoć. Dakle, najnužnije stvari moraju uvijek biti spremne - pojašnjava Gojić Mikić.
Dodaje kako su se jednom prilikom tijekom japanskog potresa zatekli na 30. katu zgrade u Tokiju u koji su bili otišli na izlet iz Hirošime gdje su živjeli. Na zagrebačkoj Knežiji, u kvartu u kojem je odrasla, danas drži francusku slastičarnicu Jolie Petite Patisserie. I ona je zbog koronavirusa morala zatvoriti radnju, no okrenula se dostavi - kao i mnogi ugostitelji u ovo doba.
- Da, krenuli smo s dostavom, jer to je sada jedina opcija. Nama je u ovoj situaciji bitno zadržati ljude, bitno nam je da se, kad sve to prođe, svi okupimo i nastavimo gdje smo stali. Jako mi je žao ugostitelja i svih drugih privatnika u ovoj situaciji. Znam koliki su trud ulagali u svoje poslove i nadam se da ćemo se svi izvući iz ovoga. Mi i dalje mozgamo samo o tome kako da naš tim bude što bolje zbrinut te slušamo nadležne institucije i čekamo razvoj situacije. Nadam se i svima želim da se, kad ovo prođe, opet fokusiramo na svoje ideje i trud te da se oporavimo. Sada je prioritet očuvati ljude, oni su najbitniji - komentira Gojić Mikić pa nastavlja o danima u izolaciji sa svoje tri kćerkice i suprugom Mihaelom Mikićem. Tu je i njihov pas Domo, shiba inu koji je, kaže, prije drugog potresa prvi otišao pod stol, osjećajući da dolazi.
Najteže s najmlađom
- Ujutro se svi volimo, do 15 je već malo drugačije... Dobro je, cure imaju školu online, s najmlađom je malo teže jer ona ništa ne shvaća i stalno me pita zašto je ne vodimo na ljuljačku. Pokušavamo biti kreativni. Kuhamo, igramo se i pričamo o svemu. Kako baka i djed žive u blizini, pomažemo njima i odnosimo im namirnice s maskama na licu. Moja majka ima astmu i čim se pojavio prvi bolesnik u Zagrebu, ona je počela jako paziti. Kako je i moj tata imao srčani udar prije mjesec dana, i on se mora jako paziti. Njih dvoje su mladi, inače jako samostalni i uvijek sve rade sami pa im je sada malo teže ovo prihvatiti, ali ponašaju se jako odgovorno - kaže Ljupka Gojić Mikić.
Dodaje da kćeri pohađaju internacionalnu školu koja također ima program online aktivnosti.
- Radimo zadatke i šaljemo ih profesorima, sve ide preko aplikacije koja je dobro napravljena. Škola se super organizirala - ističe Ljupka Gojić Mikić koja posebno hvali ministra Vilija Beroša za sve što je dosad učinio.
Pratite nas i na društvenim mrežama: