ŽIVOT I RAD JEDNE ARHITEKTICE U SAMOIZOLACIJI: Moj mikro krizni plan i savjeti za trenutačnu situaciju (ali i budućnost)
Dnevnik arhitektice u samoizolaciji - Živimo u vrlo izazovnim vremenima, svatko od nas se nalazi u posebnoj situaciji. Stihija zvana koronavirus pomela je naš redovan život i postavila nas u drukčije okvire. Različite su razine naših kriznih angažmana. Profesionalci medicinske struke su na najvišem stupnju akcije i na naporima koje poduzimaju treba biti zahvalan. Prosvjetari su aktivni oko održavanja sustava online nastave. Ugostitelji su pronašli način da se preko noći organiziraju i pripremaju obroke koji se naručuju. Usred zahuktalih kriznih rasporeda raznih zanimanja čini se da su neka stala, ali zapravo kod mnogih nije tako. I zato pričam o sebi i o svojoj struci.
Živimo u vrlo izazovnim vremenima, svatko od nas se nalazi u posebnoj situaciji. Stihija zvana koronavirus pomela je naš redovan život i postavila nas u drukčije okvire. Različite su razine naših kriznih angažmana. Profesionalci medicinske struke su na najvišem stupnju akcije i na naporima koje poduzimaju treba biti zahvalan. Prosvjetari su aktivni oko održavanja sustava online nastave. Ugostitelji su pronašli način da se preko noći organiziraju i pripremaju obroke koji se naručuju. Usred zahuktalih kriznih rasporeda raznih zanimanja čini se da su neka stala, ali zapravo kod mnogih nije tako. I zato pričam o sebi i o svojoj struci.
Ja sam arhitekt interijerist, i ovo je priča o danima kako ih provodim u poslu koji se odvija kod kuće. Nadam se da ću sve koji se bave projektiranjem na neke zadatke podsjetiti, a neke zadatke ćemo zajedno osvijestiti. Ovo pišem i za sve one koji su u nekom trenutku odlučili urediti vlastiti prostor, u želji da im pomognem oko odluka.
Naravno da me vijest o ograničenom kretanju i izbjegavanju susreta zatekla u različitim fazama posla. Neki projekti su bili:
- tek u fazi dogovora
- u razvoju punom parom
- pred završetkom i predajom.
I što sad? Napravimo mikro krizni plan.
Što bi se reklo u vezi - "it's not you, it's me". Tako sam razmišljala i o projektima čim su nastupila ova izvanredna vremena. Naime, projekt interijera je zadnje o čemu klijent ima snage razmišljati u ovoj situaciji. Jer, tko bi opremao poslovnu zgradu kad ne zna koliko će zaposlenika morati otpustiti ili ih imati na smanjenim plaćama. I tko bi se upustio u uređenje restorana ili cafea, a došlo je doba da treba zaključati sve brave? I ne znamo do kada. A da ne govorimo o uređenju stana. I još pogotovo nakon potresa u Zagrebu. Potres je potresao i stanje na tržištu nekretnina, opet vezano uz naš posao. Odgađaju se odluke, premišlja se ili se uopće ne razmišlja, ostavljaju se rješenja za neka druga, bolja vremena.
It's not you, it's me, rekla sam sebi. I odlučila da najprije završim projekte koje treba završiti, kakav god ishod bio. Gradilišta će jednom biti spremna, neka budu spremni i projekti.
Projekte sam podijelila na faze, tako da se u nekoj fazi može napraviti pauza i, opet čekamo jer dio ih je predan. Ako je idejno rješenje završeno, klijent ima vremena dobro razmisliti, pretresti vlastitu situaciju i odlučiti se u kojem trenutku želi krenuti u daljnji razvoj projekta. A može i odustati zbog vlastitih razloga. Na to trebate biti spremni, s pravim odgovorom i pojašnjenjem za sebe.
Projekti u fazi dogovora će samo temeljitije, a i nešto sporije odigrati fazu izrade projektnog zadatka. To znači da ćemo nešto više vremena, uz moguće pauze, investirati dok s klijentom pronađemo zajednički jezik, dok ispitamo što je sve predmet projekta interijera koji nam slijedi. Morate biti zajednički tim s klijentom, dobro se međusobno razumjeti i pomagati. Samo tako nastaju dobri projekti.
Slijedi nam strpljivo razdoblje u kojem ćemo dio vremena provesti i u nikad završenim, a nekad započetim poslovima. Treba posložiti vlastitu arhivu, poredati dokumente na računalu po pametnom rasporedu, viškove obrisati, isto učiniti s katalozima i nacrtima, tih papira nikad dosta. Srećom, gradska Čistoća radi po rasporedu. Ovo je vrijeme za pročišćenje uma i tijela, to shvatimo i na vlastitom poslu.
Dobro, moramo izbjegavati susrete uživo, a neophodne susrete održavati s propisanom udaljenošću. Ali baš zato trebamo više nego ikad koristiti sve tehnološke medije za kontakte: razgovarati s kolegama, pisati im mailove, razmjenjivati iskustva, pitati ih za mišljenje, pitati ih kako su, brinuti ne samo o obitelji nego i o prijateljima i kolegama. Držimo se zajedno na ovom zaljuljanom brodu, kako će biti svima, tako će biti i vama.
Tako treba održavati dobre odnose i s klijentima, bit će dobro da osvijestite da ste uz njih unatoč svemu. Vrijeme će proći, nastavit će se projekti tamo gdje su stali, trebate biti spremni za nastavke poslova, koji mogu i naglo krenuti. Ne znamo kada.
Imate li vremena, napravite sve ono što ste uvijek planirali a niste stigli napraviti. Napravite ideje vlastitog razvoja, podarite dio svojeg znanja drugima, napišite nešto za novine, za portal, objavljujte fotografije.
I za kraj, iskren pljesak svim onim profesionalcima - arhitektima i projektantima konstrukcije - koji ovih dana u Zagrebu obilaze stradale građevine te koji izrađuju procjene stanja zgrada nakon potresa izlažući se opasnostima. Želim nam svima da nam ovo vrijeme, po svaku cijenu, prođe korisno. Držite se, radite, projektirajte, razmišljajte, planirajte!
Sve savjete, priče i ideje za kreativno provođenje samoizolacije potražite na sljedećim online poveznicama: www.jutarnji.hr, Facebook, Instagram, Twitter.
Foto: Sunčica Mastelić Ivić