SVE ŠTO MORATE ZNATI O GEOMETRIJI KOTAČA Čuva gume od trošenja i vožnju čini sigurnom

SERVIS - Poremećena geometrija kotača dovodi do neravnomjernog i ubrzanog trošenja gume, a kompromitiran kontakt gume s podlogom narušava ekonomičnost i sigurnost vožnje

Kako bi guma uvijek bila u što boljem kontaktu s podlogom, bitno je da kotač stoji ispravno u odnosu na vozilo i podlogu tj. da bude postavljen točno onako kako je to proizvođač automobila predvidio.

Koji je točan položaj kotača ovisi o vrlo velikom broju faktora odnosno o cijelom skupu geometrijskih odnosa između elemenata ovjesa vozila pa su te vrijednosti točno propisane za svaki pojedini model automobila.

Postavke kotača koje je definirao proizvođač omogućuju idealan kontakt gume s podlogom te njeno ravnomjerno trošenje. No kako s vremenom dolazi do trošenja elemenata ovjesa, naročito gumeno-metalnih čahura tzv. selen blokova na vilicama ili sponama, ali i homokinetičkih zglobova, kugli, amortizera itd. tako dolazi i do poremećaja tih odnosa i narušava se geometrija kotača.

Naročito do tih poremećaja dolazi ako kotač i ovjes pretrpe velika ili brojna udarna opterećenja kao što je slučaj kada vozilo velikom brzinom naleti na neravninu ili rupu na cesti, duže vrijeme vozi izrazito neravnom cestom, često se penje na rubnjake i sl.

Kada se poremeti geometrija kotača, bilo s vremenom bilo zbog kakvog prevelikog udarnog opterećenja, on više nije u skladu s ostalim dijelovima ovjesa te se javljaju dodatna, nepredviđena opterećenja koja na sebe preuzima guma.

Ako se primjerice, kut kotača u odnosu na smjer kretanja poremeti pa je kotač više otvoren ili zatvoren u odnosu na smjer kretanja to će također uzrokovati dodatno opterećenja na gumu i njeno ubrzano trošenje. Ovisno o stupnju pomaka, izravnosti upravljačkog sklopa i iskustvu vozača on može osjetiti da se automobil “muči” u vožnji.

Volan će vuči u jednu stranu, neće biti više tako lagano održavati pravocrtni smjer vožnje, biti će potrebno upotrijebiti više sile za okretanje upravljača ili će automobil zahtijevati stalne korekcije upravljačem.

Osim ubrzanog trošenja guma, neispravna geometrija kotača uzrokovat će i povećanu potrošnju goriva, a vozilo će izgubiti svoje prvobitne vozne karakteristike – ovisno o vrsti poremećaja, put kočenja će biti duži, ubrzavanje otežano, a stabilnost u zavojima smanjena.

Također, povećat će se i buka u vožnji. Vulkanizeri preporučuju provjeru geometrije dva puta godišnje, najbolje nakon sezonske izmjene guma. Ljeti vozilo u pravilu radi više kilometara i češće vozi lošim prometnicama, a zimi je veća vjerojatnost naleta na rupe prekrivene vodom, snijegom ili ledom.

Provjera geometrije danas, s modernim kompjuteriziranim uređajima za provjeru geometrije, traje kratko, 15-ak minuta, a u pravilu stoji manje od 100 kuna. Ako se pokaže da vrijednosti odmaka prelaze granicu tolerancije potrebno je kotače vratiti u idealan položaj podešavanjem ovjesa, za što je potrebno oko pola sata, a stoji oko 200 kuna.

Ukoliko je došlo do kakvog ozbiljnijeg udesa pa treba u centar vratiti i stražnje kotače onda to komplicira postupak i povisuje cijenu, no takve su situacije rijetke. Također, geometriju kotača treba bez iznimke podesiti ponovno svaki puta kada se mijenja bilo koji dio ovjesa – amortizeri, vilice, spone… a najbolje je i prilikom kupnje novih guma.

Naime, ako postoje određena odstupanja u geometriji nove gume će to odmah osjetiti i kako bi se “prilagodile” na određenim mjestima bespotrebno potrošiti.

Prilikom provjere i podešavanja geometrije ovjesa vozilo se postavlja na platformu za rad na točno određenom mjestu gdje postoje zakretne ploče i tamo blokira upornom polugom koja pritišće pedalu kočnice.

Majstor prvo provjerava da li su sve gume napumpane na propisan pritisak, a zatim na kotače montira posebne senzore koji nasjedaju na sam rub naplataka i koji optičkim putem, pomoću lasera, otkrivaju u kojem se položaju nalaze kotači. U računalo se unosi točan model automobila, zatim se uređaj inicijalizira okretanjem kotača u jednu i drugu stranu te on pokaže koliko geometrija odstupa od tvorničkih vrijednosti.

Ako je ispravljanje potrebno, prvo se podešava zatur kotača tj. kut nosive osovine, najčešće amortizera, u odnosu na okomicu. Zatim slijedi podešavanje nagiba kotača pomoću vijaka na nosaču vilice, a na kraju majstor ispravlja trag kotača podešavanjem matica na sponi upravljača. Kada su sve vrijednosti na zaslonu uređaja “u zelenom”, dakle unutar tolerantnih vrijednosti, podešavanje geometrije je gotovo.

To neće biti moguće postići ako je bilo koji dio ovjesa previše potrošen odnosno ako ima veću zračnost od dopuštene, a majstor će odmah moći detektirati i koji dio ovjesa treba zamijeniti. Također, idealne vrijednosti geometrije kotača neće biti moguće postići ako vozila ima na sebi kotače ili gume koje nisu tvorničkih, propisanih dimenzija.

Nakon podešavanja geometrije, automobil će voziti mirnije, stabilnije i tiše, lakše će skretati i brže reagirati na komande te trošiti manje goriva.