ISPOVIJEST MEĐIMURCA IZLIJEČENOG OD KORONAVIRUSA Nad njim su se iživljavali ljudi koje nikad u životu nije vidio, ali to ga nije pokolebalo

GORAN NEDELJKO - Goran Nedeljko, kada je otkrio da je zaražen koronavirusom pretrnuo je, kaže. Tog 21. ožujka dobio je prvi nalaz na koronavirus. Pozitivan. U nedjelju je, nakon čitanja nalaza, službeno ušao u statistiku kao 100. osoba u Hrvatskoj izliječena od Covida-19.

Goran Nedeljko, kada je otkrio da je zaražen koronavirusom pretrnuo je, kaže. Tog 21. ožujka dobio je prvi nalaz na koronavirus. Pozitivan. U nedjelju je, nakon čitanja nalaza, službeno ušao u statistiku kao 100. osoba u Hrvatskoj izliječena od Covida-19.

A tijekom tih 14 dana nije mu bilo lako. Bio je prvi Međimurac pozitivan na opasan virus i iako je samo prvi dan nakon dolaska u bolnicu imao uopće bilo kakav simptom bolesti - povišenu temperaturu i blagi kašalj - Goranu se u samo 14 dana preokrenuo svijet.

Od aktivnog je sportaša postao pacijent, talijanske Alpe zamijenio je bolničkom sobom, a umjesto da se nakon nekoliko mjeseci žustrog tempa odmarao mirne duše, na spavanje je odlazio nemiran. Ali ništa od toga, kaže, nije ga toliko pogodilo kao jedna stvar.

- Nisam ni znao koliko malo zapravo prijatelja imam. Začudi takvo što čovjeka. Dok ste dobro, puno je ljudi uz vas, kad se razbolite, ostane ih malo. Oni s kojima ste bili svakodnevno kao da su se sakrili u mišju rupu, a javljaju se ljudi koje niste vidjeli 20 godina.

Jedni vas gadno iznenade, drugi lijepo. Lista prijatelja drastično se smanjila, ali sve je to na kraju krajeva pozitivno. Svaka je škola dobra - govori Gogo, kako ga zovu svi koji ga poznaju.

A poznaje ga puno njih pa je i lista onih s kojima ubuduće, kaže, nema namjeru imati posla - dugačka.

Goran Nedeljko vlasnik je jednog od prvih čakovečkih kafića, njegov je lokal među najpopularnijima na hrvatskom sjeveru.

Pritom ima dugogodišnju karijeru kao profesionalni učitelj skijanja u mondenom, ekskluzivnom austrijskom Flachau pokraj Schladminga, a ljeti je traženi skiper. Govori četiri strana jezika.

- Tri mjeseca sam bio na planini, na svježem zraku. Ne pušim, popijem koje pivo, živim zdravo. To je vjerojatno i razlog što sam samo jedan, prvi dan u bolnici, imao bilo kakve simptome, temperaturu i slabi kašalj. Osjećam se fantastično, glava mi je čista.

I tek nakon ovog iskustva sam shvatio da mi nije žao što većinu vremena provodim u inozemstvu. Jer linč kojemu sam bio izložen ne bih poželio nikome - sad je već ljutit kada se prisjeća s čim se susretao na društvenim mrežama dok je s opasnom dijagnozom ležao u Županijskoj bolnici Čakovec.

“Tak mu i treba”, “Nek crkne”, iživljavali su se na Facebooku ljudi koje nikad u životu nije vidio, koji ga ne poznaju.

Kad se 11. ožujka iz Austrije nakratko vratio u Čakovec da vidi obitelj, ništa nije slutilo na zlo. Na graničnom prijelazu iz Slovenije nije bilo granične policije, Hrvati su mu mahnuli neka prođe. Nitko ga ništa nije pitao, niti je dobio bilo kakve upute o ponašanju.

Dan prije nego što se trebao vratiti u Austriju, skijališta su se zbog velikog žarišta koronavirusa u jednome od njih zatvorila.

- Budući da sam išao doma samo na par dana, ponio sam hlače, vestu i dokumente. Sve mi je ostalo u Austriji. Iako sam došao 11. ožujka, tek sam desetak dana kasnije, 20., dobio simptome Covida-19. Probudio sam se s temperaturom i odmah nazvao doktoricu u čakovečkoj bolnici.

Rekla mi je da dođem drugo jutro do bolnice. Došao sam u nedjelju, u 10 ujutro, uzeli su bris i ja - prvo pa muško. Pozitivan na Covid-19. Pretrnuo sam, zaledio se i pitao je li moguće da se to događa? Znam kako živim, stalno sam vani, na svježem zraku na 2000 metara nadmorske visine, i subotom kad nemam sate skijam s dečkima.

Ne izlazim navečer u lokale, osim s učenicima, ne družim se privatno s ljudima. Iako, oni me često žele počastiti pa kad odlaze popijem nešto s njima. Dan prije dolaska u Hrvatsku s njemačkim sam bračnim parom popio pivo. Kasnije sam čuo da su i oni bolesni. Ne mogu reći tko je koga zarazio, ne znam. Ili smo dotad već bili zaraženi.

Kako bilo, odmah nakon šoka uslijedio je inat - pa ne budem podlegao pred jednom koronom - govori Gogo. Na ekskluzivnom skijalištu skijati uči isključivo pojedince ili male grupe, uglavnom imućnih Japanaca, Nizozemca, Iračana. Zadnji su “učenici” Gorana Nedeljka bili biznismeni iz Porscheove uprave.

Iako mu nije bilo svejedno i još uvijek mu nije, Covid-19 je za njega “jedna korona”, jer on i obitelj prošli su i smrtonosniji botulizam. Radi se o otrovu kojim su Amerikanci tijekom Vijetnamskog rata trovali vijetnamska polja kako bi zarazili životinje i hranu.

Umire se od atrofije pluća i gušenja. I taj je put, kao i sada, završio u novinama. Obitelj je bila jedna od vrlo rijetkih u Jugoslaviji s tako teškim otrovanjem.

- Sa 25 sam godina, zajedno s cijelom obitelji, dobio botulizam. Ocu sam za 50. rođendan od prijatelja, veterinara, kupio pršut za počastiti društvo. Osobno sam birao jedan od tri ponuđena mi pršuta i samo je taj bio otrovan.

Pozvali smo 50 ljudi na rođendan, otrovalo nas se osam. Simptomi korone čine se laganima u odnosu na ono s čim se suočavaju pacijenti oboljeli od botulizma. Brat je za dva dana oslijepio i pao u šok-sobu. Nisu ga mogli dignuti 13 dana. Tata je završio u bolnici, i ja. Imunitet je i tada pobijedio. Ni onda nisam imao simptome, osim slabog pritiska u plućima, od jedan do pet, dva - govori.

Koronavirus zbog svega mu se nije učinio strašan. Tek su ga vijesti iz Italije uvjerile da je u pitanju i te kako ozbiljna i teška bolest.

- Prijatelji iz Italije su mi javljali grozne stvari. Najveći im je strah da ne znaju što će biti za sat vremena, a kamoli što će biti sutra. Tada sam shvatio da sam u potpuno istoj situaciji. Amplituda ide gore-dolje.

Kolega sa skijališta, animator, Gianni, imao je četiri dana temperaturu, otišao na test - negativan. Taman kad je trebao otići doma, temperatura je opet skočila na preko 40 i završio je na respiratoru. Sedam dana je bio na rubu i ozdravio, hvala Bogu - kaže.

Dan prije nego što će se donijeti odluka o zatvaranju lokala u cijeloj Hrvatskoj, gradonačelnik Čakovca Stjepan Kovač pozvao je 60 ugostitelja na sastanak u Grad Čakovec kako bi se, dok su još mogli sami birati, dogovorili hoće li međimurski ugostitelji raditi ili neće.

Bilo je to 16. ožujka. Pet dana kasnije Gogo je završio u bolnici s dijagnosticiranim Covidom-19, a sudionici sastanka, zajedno s gradonačelnikom u samoizolaciji. Nitko od njih nije i obolio. Zdravi su i svi u Nedeljkovoj obitelji.

- Bolest mi nije strašna, ali ne mogu zamisliti što bi bilo da sam nekoga zarazio. Oblijeva me znoj i na samu pomisao. Prvih sedam dana u bolnici proživljavao sam pakao. Samo sam gledao koga vode na kontrolu, je li to netko iz mojeg kruga ljudi?

Znate kako sam se osjećao? Želio sam se baciti s petog kata na kojem sam ležao. Sa suprugom sam 12 dana vodio normalan bračni život i zdrava je, hvala Bogu. Išla je na testiranje zajedno sa mnom, ona je bila negativna, ja pozitivan - prisjeća se početka bolesti od prije dva tjedna, a “kao da su prošle dvije godine”.

Ono što je uslijedilo potpuno ga je demoraliziralo. U Facebook grupi “Čakovčanci i Čakovčanke” počelo je iživljavanje na njegov račun. Grupu vodi Goranov susjed, treća kuća od njegove. “Nek’ crkne, zarazio je cijeli grad”, “Koji je k...c išao na skijanje kad je znao da ne smije”, “Treba mu lokal zapaliti”, čitao je svakodnevno dok se liječio.

- Pozivali su na moj linč - kaže. I priznaje da ga je to pogodilo, nije to očekivao od ljudi s kojima živi 60 godina. Koji su još do jučer željeli biti u društvu uspješnog, elokventnog i naočitog poduzetnika.

I zna da će sada, po njegovu ozdravljenju, smišljati razne izlike, poput “nisu znali smiju li ga nazvati”. - Bla, bla... neka se ne trude. Cijela me situacija naučila pameti. Također, dosad se nikad nisam miješao kad su u lokalu gosti tračali. Držao sam se svetog pravila da je gost uvijek u pravu - kaže. Svašta čujete, ali se ne miješate.

Ubuduće, ako čujem priču, a znam da nije istina, i te kako ću to i reći. Jer, sad znam kako je kad nitko ne stane u vašu obranu. Puno je ljudi znalo da nisam išao na vikend skijanje, nego da u Austriji zarađujem za kruh, ali nisam vidio da se itko usudio to reći i na društvenim mrežama koje su me razapinjale, koristeći lažne informacije.

Svatko je još ponešto dodao i na kraju sam ispao egoistični šminker/budala koja u jeku korona krize bahato odlazi na vikend-skijanje. Kakva laž! - više nije razočaran, nego je sad ljut Goran Nedeljko.

Koliko mu je god drago otići iz bolnice, da je, tako bez simptoma, mogao odbolovati doma, a što je sad dozvoljeno, ne bi to, kaže, želio.

- Bolje da sam tu gdje jesam, nego da gadno zeznem nekoga. Nismo djeca, a ovo nije igra.

Goran Nedeljko svoju je priču za Jutarnji ispričao između dva ključna testiranja je li još uvijek pozitivan na koronavirus ili je ozdravio. Prvi je test bio negativan, rezultate drugog trebao je dobiti jutro nakon našeg razgovora, u subotu.

Budući da je na rezultate prvog nalaz čekao tri dana, vjerovao je da će se i sada proces oduljiti “jer nisam jedini, bolesnih je sve više”. U subotu ujutro novinarki Jutarnjeg stiže poruka: “Višnja... NEGATIVAN sam i danas, dva puta zaredom... gotovo je... IDEM DOMA čist ko suza i sretan do neba!”.