Neodlučna EU ne može se uspješno boriti ni protiv dezinformacija
BRISELSKI POUČAK - Službe EU upozoravaju na širenje lažnih vijesti iz određenih država, a lideri EU bez problema surađuju s tim državama
Među stotinama službi koje imaju institucije EU je i ona za strateško komuniciranje u Službi za vanjsko djelovanje (EEAS) koja se bori protiv dezinformacija koje dolaze iz trećih država. Iz te su službe prije detektirali uglavnom namjerno širenje lažnih vijesti s političkim ciljevima. Uglavnom iz Rusije, s Bliskog istoka, ali i zapadnog Balkana.
Sada su, kao i sve ostalo u današnjem svijetu, i oni uglavnom zaokupljeni pandemijom i detektiranjem lažnih vijesti oko koronavirusa, koje više nisu samo politički štetne nego i životno opasne.
Već nekoliko izvještaja zaredom iz EEAS-a upozorava na dvije glavne adrese s kojih se, smatraju oni, namjerno šire lažne vijesti o koronavirusu, iz Rusije i Kine. Takvim se vijestima stvaraju i teorije zavjere, a u mnoge od njih ljudi počinju vjerovati.
Od toga da je “koronavirus napravljen u Velikoj Britaniji i patentiran od strane kraljevske obitelji”, preko toga da su ga “u Kinu donijeli američki vojnici” do toga da je za sve krivo postavljanje 5G mreže. Da takve vijesti mogu motivirati ljude na akciju, pokazuje i nedavna vijest da je nekoliko tornjeva 5G mreže u Nizozemskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji spaljeno gotovo istodobno, što se dovodi u vezu s vjerovanjem da ta mreža širi koronavirus.
Prema procjeni stručnjaka za komunikaciju u EU, cilj tih kampanja je stvaranje dojma o odgovornosti zapada za širenje virusa, o propustima i neuspjesima zapadnih vlada i EU, te o uspješnosti Kine u suzbijanju virusa ili umanjenju njene odgovornosti za njegovo širenje.
Europska unija nije sretna ni dojmom koji je stvoren u mnogim državama, i izvan EU, ali i unutar EU, da Kina brzo i konkretno pomaže dok Europska unija to ne čini. Nedavno je visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell kao primjer spomenuo Srbiju.
Rekao je da je zabavno na ulicama Beograda vidjeti plakate na kojima su slike kineskog predsjedika Xija i zahvale na pomoći koju je Kina dala Srbiji, dok takve zahvale Europskoj uniji ne vidi iako je EU i prije i tijekom krize pomogla i Srbiji i drugim državama regije. Već dugo se u EU pitaju zašto se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osobno pojavio na aerodromu kada je stigla pomoć iz Kine, uz veliku pratnju medija, a nije zahvalio Europskoj uniji.
No i ovo pokazuje da EU nije sposobna prepoznati pravi problem. Zašto u Europsku uniju nakon toliko godina sada odjednom čudi ponašanje Vučića koji je donedavno bio bez sumnje jedan od najomiljenijih lidera za visoke dužnosnike EU, od Angele Merkel, Donalda Tuska do Jean-Claduea Junckera.
I nije Srbija jedina gdje prevladava mišljenje da od strane EU nema solidarnosti, dok Kina pomaže. Takvo je mišljenje rašireno i u Italiji i u nekim drugim državama EU. Kineska pomoć dolazi avionima, brzo, i dočekuju ih kamere medija. Europska pomoć je nevidljiva. Nije bitno kakve su brojke, koja je pomoć u praksi veća. Bitan je dojam, a EU je uvijek nesposobna stvoriti dobar dojam.
Doduše, treba priznati da EU pati i od činjenice da se pomoć koju pruža podrazumijeva. Da je ona zapravo obvezna pomoći. I zato ne treba ni zahvaliti Europskoj uniji kada “ispunjava svoju obvezu”, ali se može žestoko napadati kada to ne čini ili kada kasni.
Dok je EU tako spora, tako troma u djelovanju i neodlučna, neće joj biti lako boriti se ni protiv dezinformacija. Nikakvi stručnjaci za komunikacije neće tu puno pomoći. Jer za stvaranje dojma istina nije uvijek najbitnija.
Neshvatljivo je kako službe EU upozoravaju na širenje lažnih vijesti, kako smatraju da se radi o namjernim kampanjama iz određenih država, a lideri te iste Europske unije bez problema surađuju s tim državama. Tako EU stvara dodatnu konfuziju u javnosti.
Sada javnost u Europi ne zna treba li vjerovati da doista postoji prava suradnja s Kinom, Rusijom i drugim faktorima u borbi protiv zajedničkog nevidljivog neprijatelja, a koronavirus to svakako jest, ili treba sa sumnjom gledati na sve što dolazi iz Kine.
Novinari su odavno, i prije nego što se virus pojavio u Europi, pitali predstavnike EU vjeruju li da Kina govori istinu oko koronavirusa ili ne. Odgovorili su da oni “vjeruju Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji koja je u kontaktu s Kinom.
Dakle, svu odgovornost za sprječavanje širenja virusa tada su prebacili na tu međunarodnu organizaciju koju sada brane i od napada američkog pedsjednika Trumpa koji smatra da ona nije odradila svoj posao i nije bila dovoljno kritična prema Kini. Da bi bila uspješnija u komunikaciji, EU mora biti odlučnija i imati jasan stav. Tek će onda ti stavovi i te politike imati pozitivan odjek i među građanima.