'OVI LJUDI JEDINI BRINU ZA NAS' Volonteri daju nadu ljudima: 'Ne znamo hoće li nam se kuća srušiti, ali znamo da će Crveni križ uvijek donijeti pomoć'
HUMANITARNI KORDON - Iako je od snažnog potresa koji je pogodio Zagreb prošlo već više od mjesec dana, u Markuševečkoj Dubravi vrijeme kao da je stalo tog nedjeljnog jutra u 6.24 sati.
Iako je od snažnog potresa koji je pogodio Zagreb prošlo već više od mjesec dana, u Markuševečkoj Dubravi vrijeme kao da je stalo tog nedjeljnog jutra u 6.24 sati.
Statičari su pogođene kuće obišli no najvažnija pitanja - tko će, kako, kada i s kojim novcem obnoviti oštećene domove - stanovnicima pogođenog područja još su nepoznanice, zbog kojih svaki dan proživljavaju kao agoniju. Dok čekaju institucije, ti se ljudi na malo koga mogu osloniti.
No dobrih se duša uvijek nađe.
- Crveni križ nam je prvi bio tu nakon potresa - govori nam Melita Sever Cublin iz Markuševečke Dubrave, kojoj su teško oštećeni noseći zidovi. U dom Sever Cublin ulazimo zajedno s volonterima Crvenog križa, koji im ovaj put donose dva paketa hrane. To je tek mali dio od pet tisuća paketa koje volonteri Crvenog križa ovih dana dostavljaju najugroženijim obiteljima pogođenima potresom i epidemijom koronavirusa, a koje su osigurali donacijom od Zagrebačke banke.
Iz pučke kuhinje
- Riža, brašno, ulje, šećer, sol, konzerve ribe, paštete, mesni doručak… Hrana je uvijek osnovni dio paketa. Prvi takav dobili smo već drugi dan nakon potresa, a uz to su nam iz Crvenog križa tri tjedna donosili i tople obroke iz pučke kuhinje - priča nam gospođa Melita, dodajući da im takva pomoć u ovim vremenima itekako puno znači.
Ona, suprug i njihov 9-godišnji sin su, govori, u ovu kuću doselili tek prošle godine, kada su svoj dom i renovirali. Dok njihov mališan marljivo prati školu, Zdravko nam pokazuje oštećenja na novim pločicama, a lista i fotografije na mobitelu na kojima se vidi velika rupa u krovu, koju su privremeno sanirali. U svoj su se dom tek smjestili, a sada ne znaju hoće li ga uskoro možda morati - rušiti.
- Dobili smo žutu naljepnicu, koja znači da je objekt privremeno neupotrebljiv, no ni danas nismo sigurni smijemo li ili ne doista nastaviti život u svojoj kući. Iz općine su nam rekli da čekamo statičare, ovi koji su nam već bili su volonteri, no zapravo još ništa nije službeno, ne znamo treba li se kuća rušiti ili obnavljati. Duša nas boli jer ćemo morati opet sve proći ispočetka - pričaju nam. Bilo da će morati doći do renovacije ili rušenja, sami to, kažu, neće moći financirati.
- Ja imam invalidsku mirovnu, a suprug radi. No svu smo ušteđevinu uložili u kuću. Tu su i troškovi: sin nam u normalnim okolnostima ide na crkveni zbor, ritmiku, jahanje, a uz to što ide u treći razred osnovne škole, pohađa i glazbenu školu i uči svirati harmoniku. Sve to plaćamo. Također, nismo imali ugovoreni internet pa nam je ovih dana došao abnormalni račun za telefon jer on dok uči gleda razne pjesmice i slično. Sada će nam doći ugraditi internet pa bi nam računi trebali biti manji kada budemo imali ugovoreni paket. Jer tko zna dokad ćemo ovako - priča nam Melita.
- Do podneva rješavamo matematiku, hrvatski, prirodu, osnovne predmete. Poslijepodne se bacamo na solfeggio i harmoniku. Nemamo laptop ni kompjuter, pa nam učitelji sve šalju na WhatsApp. Sinu nekad i po sat vremena držim mobitel dok on svira kako bi vidio note - priča nam ova majka, dodajući da su sada naručili novi mobitel kako bi maleni mogao adekvatno pratiti sve što mu je u rasporedu.
- S jedne strane, trebaš novac za obnovu kuće, a s druge ti je prioritet da on uči, tim više što je toliko talentiran - objašnjava nam nezavidnu dilemu.
Iako im je, kao i ostalima čije su kuće oštećene u potresu, bila ponuđena opcija da privremeno borave u Cvjetnom naselju, Melita nam objašnjava zašto su radije ostali doma.
Sve za sina
- Jednostavno nam je daleko ići tamo. Imamo životinje, zečeke, fazane, guske, purane… Ne bismo ih mogli hraniti da smo tako daleko. Autobus nije vozio, a suprug mi je radio, kako bih s djetetom svakodnevno putovala da uspijem sve napraviti i da on ne zanemari svoju školu? - objašnjava nam.
Dok razgovaramo o trenutnoj situaciji u Cvjetnome naselju, pitamo se koliko je ljudi koji su trenutno tamo, na što se u razgovor ubacuju volonteri.
- Trenutno je u domu 487 ljudi. Neki odlaze, no i novi dolaze. Nakon što je počela druga “tura” statičarskog pregleda kuća, brojni koji su mogli biti u svojim domovima su iz njih na kraju ipak morali izaći zbog drugačije konačne procjene. Puno je starijih, nemoćnih, bolesnih - pričaju nam volonteri Crvenog Križa koji u u dva mjeseca obišli 81 tisuću obitelji. Imaju 1488 aktivnih djelatnika i više od tri tisuće volontera. Osim što idu na teren, pomažu i telefonski, pa im se svi koji imaju problema mogu obratiti na broj 0800 1188.