BUDUĆNOST ŠKOLSTVA U ovom trenutku učenici se nalaze u virtualnim učionicama. Evo što je potrebno napraviti da zadržimo dobre strane online škole
DONOSI VAM HRVATSKI TELEKOM - Naš novi svijet je svijet totalne povezanosti. U Jutarnjem i Hrvatskom Telekomu oduvijek smo znali kako nas tehnologija i digitalni alati povezuju i omogućavaju nam da učvrstimo veze, podijelimo informacije, ideje, rješenja, resurse, da funkcioniramo, pokažemo solidarnost, empatiju, pomognemo onima kojima je potrebno. Mnogima među nama život se u posljednje vrijeme radikalno promijenio, povezanost, tehnologije i internet ono su što nam je omogućilo da se naši privatni i poslovni životi odvijaju potpuno online. Kad smo povezani, sve je moguće. To smo pokazali u posljednja dva mjeseca. Kako će izgledati naši životi, naš svijet, čitave industrije i društvo u budućnosti?
Mjere opreza i fizičko distanciranje intenzivno su utjecale i na način obrazovanja, ukazavši na neumitnost korištenja suvremenih tehnologija: 460 tisuća učenika i učitelja prešlo je u više od 49 tisuća virtualnih učionica i zbornica koje se nalaze na platformama Microsoft Teams, G Suite for Education i CARNET loome. Od 23. ožujka do 1. travnja, Microsoft Teams bila je najviše downloadana aplikacija u Hrvatskoj. Prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja, kao pozitivni aspekti nastave online ističu se fleksibilna organizacija učenja i samostalnost u radu. Uz to, nema gubitka vremena za putovanje u i iz škole, a ima više vremena za obavljanje zadaća. Kako će ovaj povijesni presedan uvođenja online nastave kod kuće utjecati na budućnost škola i učenja? O tome razgovaramo s Mislavom Balkovićem, dekanom i osnivačem Algebre, najveće privatne obrazovne institucije u Hrvatskoj i regiji i jedne od najutjecajnijih institucija za digitalno obrazovanje.
Koronavirus utjecao je i na način obrazovanja, suvremene tehnologije su tijekom lockdowna bile jedini način prenošenja znanja. Kako će to utjecati na budućnost obrazovanja?
- Digitalizacija obrazovanja će vjerojatno pustiti dublje korijene nego što je to uspjela do sada. Online pristup nastavi slabije su prihvatili studenti i ustanove u Europi, a bolje u SAD-u. Prebacivanjem online obrazovanja u fokus zbog pandemije ubrzat će se trend rasta takvog načina obrazovanja i vjerujem da će jače zahvatiti i Europu. Jedno recentno istraživanje stavova studenata provedeno na portalu educations.com bavilo se dvama ključnim pitanjima - koliko studenti vide online obrazovanje kao rješenje za krizu i koliko ih je spremno prihvatiti takav oblik i kada prođu aktualne mjere. Približno 85 posto studenata smatra da je online obrazovanje trenutno najbolje rješenje i da može osigurati kontinuitet, no samo 25 posto njih vjeruje da online obrazovanje može ostati kao supstitut učionici. Dakle, ne treba očekivati da će taj veliki porast koji se trenutno događa ostati i da će online obrazovanje brzo u velikoj mjeri zamijeniti ono u učionicama.
Koliko suvremene tehnologije mogu unaprijediti nastavu? Postoje istraživanja koja pokazuju da se kvaliteta prenošenja znanja nužno ne povećava upotrebom suvremenih tehnologija u odnosu na klasične izvore, knjige?
- Veliki izazov online učenja od doma koji osjećaju studenti i učenici je manjak motivacije. Analizirate li besplatne online edukacije koje su pokretala velika međunarodna sveučilišta, vidjet ćete da su upisivali jako puno ljudi koji nisu plaćali ništa za online nastavu i vrlo malo za certifikat, ali se pokazalo da je drop out bio i veći od 95 posto. A pritom je riječ o MIT-u i sličnim sveučilištima i predavanjima koja su vodili vrhunski profesori. Upisivalo se desetine tisuće polaznika, ali je problem u tome što su studenti samo jedan klik daleko od toga da odustanu. Ako u vrijeme online predavanja počne, primjerice, utakmica Hrvatske s nekom drugom reprezentacijom ili igra neki klub koji student prati, on će lako reći: za danas mi je dosta. U učionici se teže događa da se student digne usred predavanja i ode. Dobar dio neuspjeha ranih pristupa u digitalnom obrazovanju je posljedica loših nastavnih materijala koji su ili nezanimljivi ili nisu dovoljno interaktivni, ne potiču interes učenika, ili je previše toga stavljeno online i na odgovornost i samoinicijativu učenika koja se u nekom trenutku istopi. Čisti online pristup je, realno, rijetko gdje zaživio kao potpuni supstitut učionici. Ono što se sve češće nameće je online i offline miks, kombinacija virtualne i fizičke učionice. Koliko je bolje napravljen i osmišljen taj miks, toliko su bolji i rezultati.
Kako to izgleda u praksi?
- Jedan dio nastave može se staviti online, a da se ništa ne gubi na kvaliteti, a to su snimljena predavanja ili još bolje predavanja koja idu uživo. Dobar dio nastave koja se sada odvija je upravo nastava online live odnosno uživo. Studenti se uključe u nastavu, postavljaju pitanja kroz chat ili mikrofonom i takav način nastave daje dobar rezultat. Ipak, neke je stvari teško simulirati u online nastavi, primjerice u strojarstvu ili u medicini gdje je još uvijek operaciju gotovo nemoguće simulirati ili su takve simulacije preskupe i teško dostupne. Zato se sve više nameće hibridni model (engl. blended learning) u kojem dobri pristupi idu za time da kombiniraju nastavu na kampusu ili u školi i sadržaje koji se mogu online pohađati. Isto je kad student pročita i upozna se s nekim sadržajem sam, online, ili u predavaonici gdje je sa stotinu ili tri stotine drugih. Prava obrazovna vrijednost i razumijevanje obično nastaje kad se nakon takvog usvajanja gradiva povede diskusija o tom sadržaju i kada se o njemu krene promišljati. Dosta znanja i dubljeg razumijevanja stvara se u diskusiji s drugim studentima i nastavnikom, a to se vrlo učinkovito događa u učionici. Za očekivati je da će se nakon ove pandemije blended modeli češće primjenjivati, a oni će izvlačiti najbolje i od tehnologije i od neposrednog kontakta koji je nemoguće ili ga je teško izbjeći.
Koliko je online učenje u Hrvatskoj tijekom mjera opreza bilo uspješno?
- Vidio sam prije nekoliko dana objavljeno istraživanje na dvije tisuće studenata gdje su studenti odgovarali koliko je ustanova na kojoj studiraju implementirala online sustav i koliko su zadovoljni dobivenim. Malo više od 50 posto ih je reklo kako je većina kolegija pokrivena online nastavom, u 13 posto slučajeva studenti navode da nije ništa pokriveno i da se nastava uopće ne provodi, a trećina ih je navela kako postoje samo sporadične inicijative na razini pojedinih nastavnika. Brzi prelazak na online je, kako vidimo, uzrokovao niz problema. Mnoge ustanove su uzele ono što je bilo dostupno besplatno, a to znači i razliku u kvaliteti online platformi koje koriste. Ustanove koje do krize uopće nisu provodile online nastavu uglavnom nisu bile spremne niti su se nastavnici uspjeli prilagoditi takvom obliku nastave. U ovom obliku nastave treba puno više raditi na motivaciji studenata, puno više treba inicirati interakciju i komunikaciju sa studentima.
Tehnologije pojeftinjuju obrazovanje i čine ga dostupnijim?
- Svakako, rezultat sve veće količine suvremene tehnologije je smanjenje cijena i povećanje dostupnosti obrazovanja. U Americi se već nekoliko godina vidi kako je usporen trend rasta stranih studenata i taj broj, realno, stagnira. Baš zbog toga su velika sveučilišta već počela propitivati može li se zaista 60 ili 70 tisuća dolara po godini za studiranje na kampusu opravdati i koliko dugo je još takav model održiv. Za očekivati je kako će trenutna kriza obrazovni sektor, odnosno onaj njegov dio koji je međunarodno konkurentan, dovesti do toga da jedan dio nastave jeftinije stavi dostupnim u online obliku. S druge strane, za manji vremenski period bivanja na kampusu kojim studenti pohađaju par modula i rad u laboratoriju moći će naplatiti trećinu ili četvrtinu današnje cijene i time postati konkurentniji u privlačenju velikog broja studenata sa raznih strana svijeta. Očekujem da će se digitalne kompanije kao Facebook, LinkedIn i jaka sveučilišta početi udruživati kako bi svoju nastavu približili studentima i proširili njihovu bazu.
Kako će izgledati škola za pet godina? Što očekujete?
- Kod nas sustav upravljanja u školama može biti efikasniji, pogotovo kod mjerenja kvalitete koji bi stavljao sadržaj ispred forme i veliki napredak moguće je napraviti u sustavu promocije dobrih praksi i nagrađivanja najboljih. Vjerojatno će biti digitalnih sadržaja, tableta i opreme, puno više nego danas, ali kolika će biti učinkovitost toga što će biti dostupno kao infrastruktura ovisi prije svega o tome koliko će nastavnici biti svjesni kako kod učenika raspiriti interes i strast i koliko će na tome raditi. To je pitanje organizacije, koliko je stalo organizaciji i koliko je svjesna da želi dizati kvalitetu svih. Nastavimo li istim pristupima u upravljanju, bojim se hoće li za pet godina biti ikakvog ozbiljnijeg iskoraka, a možda nam ova kriza bude i prilika da se zapitamo u kakvom društvu želimo živjeti pa nešto istinski i primijenimo.
Kakvu biste školu poželjeli sedmogodišnjacima?
- Htio bih da to bude škola koja će maksimalno razvijati nešto što se zove growth mindset, način promišljanja u kojem svatko od nas vjeruje da može jer je zaista i dokazano da ako vjeruješ kako nešto možeš, da ti je puno veća šansa da ćeš i uspjeti nego ako stvari gledaš deterministički. Govorimo li ili ukazujemo nekome da je nesposoban i da nikada neće uspjeti, onda će u jednom trenutku i on sam početi vjerovati kako je ograničen u svojim sposobnostima i uspjehu, nakon toga se taj uspjeh više i ne događa. Da bi se izgradilo samopouzdanje i pozitivan stav, a vidjeli smo na raznim mjestima u svijetu kako se to uspješno radi, kod učenika se ne mjeri samo rezultat nego i napor u dolasku do rezultata. Kaže mu se, nisi najbrži u trčanju, ali tvoj doprinos vrijedi pohvale. Pristup u kojem se kod učenika prepoznaje rad i trud, koji pohvaljuje kako bi se učenike motiviralo da budu ustrajni, da vjeruju kako mogu, dobar je pristup, to je prvo što bi škola trebala raditi.
Što ako to izostane?
- Ako škola ne prepoznaje rad i trud, jako smanjuje priliku da se djeca razvijaju do svojih punih potencijala. Druga stvar koja bi bila korisna, a dosta se time eksperimentira i primjenjuje u Skandinaviji, su kolegiji u kojima su izmiješane razlike između predmetnih područja. To znači da se matematika ne uči samo na matematici, a onda učenik zapravo ne zna gdje sve to primijeniti, nego učenici dobivaju zadatke iz različitih predmetnih područja, kako bi i nesvjesno naučili neke elemente gradiva, neovisno je li to matematika, izražavanje ili nešto treće. Ljudi se u životu upravo i bave sintezom znanja. To je ono što će vam dati posao i karijeru jer će vas rijetko tko u poslu pitati znate li izračunati nešto izvan konteksta kako bi se vidjelo znate li neku metodu ili formulu. Upravo suprotno, treba je znati staviti u kontekst problema i primijeniti, a to treba razvijati već u školi. Treća stvar je primjena projektnog pristupa u nastavi u kojem se razvija komunikacija, kako bi čovjek znao izreći svoju ideju i problemsko mišljenje, i savladati timski rad.
Kako napredna škola potiče razvoj učenika?
- Treba pred učenike stavljati probleme i zadatke koji su dohvatljivi, ili malo iznad razine, kako bi se od svakoga od nas tražilo da ide barem mali korak dalje. Čak u Ustavu stoji pravo svakog pojedinca da se tijekom obrazovanja razvije do maksimuma svojih sposobnosti. Škola je tu da to ostvari. Volio bih da se obrazovni sustav bavi prosječnima za koje je standardni program u redu, onima ispod prosjeka, ali i onim boljima. Za očekivati je da će upravo takvi najviše povući društvo, stvoriti neki novi Infobip, novog Rimca ili neke nove kompanije koje će u ovu zemlju dovesti novac, stvarati možda nove industrije, znanja i slično. Obrazovanje ne može biti samo sebi svrhom nego nas treba dovesti u poziciju da to što naučimo stvara korist za nas i za društvo.
Sadržaj je nastao u suradnji Native Ad studija i Hrvatskog Telekoma