MOŽE LI PLENKOVIĆA SPASITI 10 MILIJARDI EURA IZ FONDA EU? Izdašna financijska injekcija mogla bi se pokazati kao važan adut za izbore
KOMENTAR MARKA BIOČINE - Zagorci kažu da se na posljednjoj štengi penezi broje, pa bi - uvažavajući to zrno narodne mudrosti - ipak trebalo pričekati s euforijom zbog deset milijardi eura financijske pomoći namijenjenih Hrvatskoj iz kase Europske unije, barem dok taj prijedlog ne bude i službeno prihvaćen od država članica.
Zagorci kažu da se na posljednjoj štengi penezi broje, pa bi - uvažavajući to zrno narodne mudrosti - ipak trebalo pričekati s euforijom zbog deset milijardi eura financijske pomoći namijenjenih Hrvatskoj iz kase Europske unije, barem dok taj prijedlog ne bude i službeno prihvaćen od država članica.
Također, činjenica da je dio tog financijskog kolača rezerviran za Hrvatsku, u srazmjeru s veličinom BDP-a, najveći u Europi, isto tako ne mora čuditi, ako se zna da je Hrvatska druga ekonomski najnerazvijenija članica Unije, a ujedno i ekonomija pod drugim najvećim udarom recesije izazvane epidemijom koronavirusa.
Ipak, najava izdašne financijske injekcije iz Bruxellesa, i to u dominantnom dijelu bespovratne pomoći, mogla bi se pokazati kao važan predizborni adut aktualnog premijera.
Od trenutka kad je preuzeo vlast, Andrej Plenković bio je suočen s poprilično podcjenjujućim napadima političkih konkurenata, koji su ga nastojali prikazati kao sivog i bezličnog eurobirokrata, čovjeka posvećenog prije svega promociji svojih vlastitih karijernih ambicija u političkoj nomenklaturi Europske unije.
Iako se Plenković nikad nije odrekao takvih ambicija, činjenica da se Hrvatskoj u prijedlogu Europske komisije na raspolaganje stavljaju značajna sredstva, Plenkoviću će poslužiti kao argument da njegova proeuropska politika i njegov osobni rejting unutar Europske pučke stranke donose konkretni benefit građanima.
S obzirom na već opisane okolnosti, Hrvatska svakako spada u krug zemalja kojima je potrebna razmjerno izdašnija pomoć Unije u borbi protiv najgore ekonomske recesije u posljednjih 90 godina, no naivno je vjerovati kako se u bruxelleskim hodnicima takvi argumenti bezrezervno prepoznaju.
U kompleksnom procesu stvaranja europskih zajedničkih politika - pogotovo kad je riječ o ekonomskim pitanjima - završni dogovor uvijek je kompromis, no koji nastaje kao rezultat lobiranja, grupiranja i usuglašavanja.
Plenković sada ima mjerljiv i opipljiv rezultat u toj disciplini, pa je logično i da ga koristi u političkom nadmetanju sa suparnicima koji osporavaju vrijednost njegova angažmana na europskoj sceni.
Pitanje upućeno biračima utoliko bi moglo glasiti: Mi smo se izborili za deset milijardi. Koliko bi dobio Bernardić? A koliko suverenisti?