Zašto je Lenjin tražio otrov od Staljina?

Misterij smrti Vladimira Lenjina, ideologa i organizatora revolucije 1917. godine u Rusiji, osnivača Sovjetskog Saveza i osnivača prve socijalističke države u povijesti, još uvijek progoni znanstvenike. Mnogi dokumenti još su i danas skriveni pod oznakom "povjerljivo".

Prema službenoj verziji, političar je dugo bolovao od teške ateroskleroze krvnih žila u mozgu, što je dovelo do moždanog udara. "Stupanj cerebralne ateroskleroze s teškom kalcifikacijom moždanih arterija je vrlo čudan fenomen", rekao je za RBTH Philip Mackowiak, profesor medicinskog centra u Baltimoreu (Maryland), "pogotovo kad uzmete u obzir da Lenjin nije imao predispozicije za cerebrovaskularne bolesti. Nije imao hipertenziju niti dijabetes, a nije ni pušio."

Stalni stres i neobična smrt

Lenjinovi ozbiljni zdravstveni problemi počeli su 1921. godine, smatraju znanstvenici. U to je vrijeme građanski rat, koji je počeo u Rusiji nakon revolucije, završio pobjedom Crvene armije. U zemlji su vladali glad i ruševine. Lenjin je počeo patiti od stalnih glavobolja, nesanice i nesvjestica. 

Do 1922. godine njegovo se zdravlje pogoršalo – počeo je imati probleme s govorom i pismom, paralizirala mu se desna strana tijela. Sovjetski je vođa umro 1924. godine, u dobi od 53 godine. Utvrđeno je da je prije smrti imao nekoliko krvarenja u mozgu, no razlozi zbog kojih je do njih došlo još nisu utvrđeni. 

Skupinu znanstvenika, u kojoj su se našli i peterburški povjesničar i novinar Lav Lurje, neurolog s Kalifornijskog sveučilišta Harry Vinters i doktor Philip Mackowiak, zbunila je činjenica da su krvne žile u Lenjinovom mozgu poslije smrti bile praktički okamenjene. Prema informacijama svjedoka, kada su tijekom obdukcije pincetom kuckali po žilama, čulo se zveckanje. Razlog tome dugo su tražili bez uspjeha.

Paraliza kao rezultat mutacija

Doktorica Cynthia St. Hilaire predložila je 2011. godine u svom radu da uzrok prerane ateroskleroze Lenjina leži u mutaciji gena NT5E. Znanstvenici su predložili da je u organizmu političara moglo doći do nekih mutacija koje su dovele do paralize i, na koncu, do prerane smrti.

"Vjerujemo da se radi o rijetkom slučaju nasljednih mutacija koje se nasljeđuju po očinskoj liniji, s obzirom da je Lenjinov otac umro pod sličnim okolnostima. Moguće je da je uloga vođe u svjetskoj revoluciji također imala određeni značaj u razvoju prijevremene ateroskleroze krvnih žila u mozgu", kaže Mackowiak.

Povjesničar Lurje ne isključuje mogućnost da je uzrok smrti mogao imati i drugačiji karakter. U svojoj knjizi "22 smrti, 63 verzije" on se bavi još nekim najvjerojatnijim hipotezama. Između ostalog, hipotezom da je Lenjin otrovan prema Staljinovoj zapovjedi. Lurje smatra da je Staljin bio dobar glumac i da je prijateljske odnose s Lenjinom održavao sve dok nije počeo pretendirati na vlastitu političku ulogu.

Povjesničar kaže da se Lenjin u osobito teškim razdobljima svoje bolesti okretao Staljinu i tražio ga otrov. Staljin mu je obećao naći i donijeti kalijev cijanid. To je zabilježeno u brojnim dokumentima. Međutim, toksikološka analiza koja bi otkrila otrov u Lenjinovom organizmu nije bila provedena.

Prema drugoj verziji povjesničara, Lenjina je možda života koštao sifilis. Čak i nakon što je objavljen službeni uzrok smrti - ateroskleroza, neki su liječnici više puta pozivali na pregled na druge bolesti. Spolno prenosiva bolest, po mišljenju Lurjea, može izazvati moždani udar. Međutim, kao što je prethodno rekao Vinters, Lenjinovi simptomi i rezultati obdukcije opovrgavaju ovu teoriju.